“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Živković, Predrag
Teorijski pristupi fenomenu globalizacije u savremenoj sociološkoj teoriji
Autorstvo-Nekomercijalno 3.0 Srbija (CC BY-NC 3.0)
Academic metadata
Phd. theses
Društveno-humanističke nauke
doktor nauka - sociološke/etnološke/antropološke nauke
Univerzitet Crne Gore
Filozofski fakultet
Studijski program Sociologija
Other Theses Metadata
[P. Živković]
PDF/A (286 pages)
Sociologija
Datum odbrane: 15. 07. 2016. god.
Vukićević, Slobodan (mentor)
Vidojević, Zoran (član komisije)
Vujačić, Lidija (član komisije)
Dobro je poznato kakva je naučna slika i percepcija globalizacije. Jasno je, da ovaj fenomen nijedan rakurs promišljanja ne ostavlja ravnodušnim. Ono što je zajedničko svim teorijskim polazištima u načinu interpretacije, jeste njihovo misleno interferiranje o globaliza- ciji kao dinamičnom i posve protivurječnom društvenom procesu. Doprinos stvaranju idejnog opsega definicije globalizacije, trebao bi da ima konstelacionu meritornost, kako bi se obez- bijedila „konekcija njenog značenja“. U radu su nas, prevashodno zanimala činjenična stanja, da bi, na osnovu lociranog iskustva življenja u procesu globalizacije, fortifikovali instrumen- tarijum kao svojevrsan koncept globalizacijskog rasuđivanja. Na putu inauguracije društva (sa)znanja, očigledno je, kako je i posvjedočio Alvin Tofler, da smo trijumfalno otvorili vrata „trećeg talasa“. Ali često se taj uspjeh prehranjuje slijepom vjerom u progres, koji se ideološki postulira kao „opravdanje“ za uspostavljeni (pseudo)realitet.
Od tog progresivističkog poleta, na koji su bili ponosni korifeji zapadne misli, u postmodernitetu smo dobili groteskni obrt. „Izdaja“ identitetskog središta, dovela je čovječanstvo do potisnutih istina o potrebi za Drugosti i, njenoj permamentnoj vitalnosti kao aksiomu humanosti. Ključ razumijevanja novonastalog stanja, upravo je sadržan u razumijevanju globalizacije i postmoderne epohe kao njenog nadzornog obitavališta. Raznovrsna „egzegeza“ pojma globalizacije, otvara širi diskurs za difamatorski i glorifikujući ton o ovom fenomenu. Jasno je, da se globalizacija nije pojavila spontano, što potvrđuje i njena iskustvena građa, koju je pružila onim teorijskim školama, koje su je uzele za predmet svog istraživanja. Anticipirajući u polaznim premisama sadržaj sociološkog poimanja globalizacije, željeli smo kroz anotacije najartikulisanijih motrišta ovog društvenog procesa, ukazati na analitičku „obuzetost“ onim aspektima koji predstavljaju i identifikaciju njene usredištenosti, što će reći, da smo utvrđivali iskustevni domen njenog ispoljavanja. Mislena uporišta onih škola koje su zbog svoje vjerodostojnosti pozvane, da putevima objektivne analize dođemo do dominantnog modela globalizacije, svoje kognitivno jezgro, reklo bi se, baštine na istorijskom sklopu onih filozofema i teorijskih pravaca iz kojih se izvlačila logička uvjerenost u opisu epohalnog stanja. Kao što smo i vidjeli, raskršća tih promišljanja bila su upitna. Naš stav se, ne može povinovati jednom od ponuđenih rješenja i ubjeđenja o dovršenom krugu značenja fenomana koji istražujemo. Prije svega, u tim tvrdnjama, ne možemo naći pribježište za naša teorijska polazišta. Na osnovu ponuđenog korpusa izvjesnih žarišta, o artikulisanom procesu (globalizaciji), radi kredibiliteta našeg stanovišta, ekstrahovali smo one instance koje su referentne autonomije globalizacijskih uticaja, da bi na osnovu takve pozitivne redukcije ponudili izborni okvir za dalja teorijska i empirijska istraživanja. Ove nivoe objašnjenja provjeravali smo podrobnim teorijskim stanovištima i vidjeli da je datost globalizacije kao jednog konjunkturnog procesa postala univerzalna tema. Izvjesno ohrabrenje pruža „iscrpna recenzija“ od strane naučnih djelatnika, koji su ovoj temi dali smisaoni sadržaj, a teorijskoj misli dignitet univerzalne prisutnosti.
Prelazeći preko najvažnijih socioloških doprinosa, u osamostaljenju od sfere političkih i ideoloških figuracija, koje su polagale pravo, bar po parametrima dogmata, na jedno indok- trinacijsko uobličavanje pogleda na globalizaciju, i na kraju ne zbog panoramskog pregleda, namjera nam je bila da, abrazujući sociološko nasleđe ovog fenomena, obnovimo one potisnute istine koje su prožimale i oblikovale praktični život pojedinca i društva. Jednu od varijacija gorepomenute istorije sociološke nauke, čini i distinktivni instrumentarijum u potrazi za „licem“ ili kako to naučni pristup nalaže, traganje sociologije za identitetom i razlozima globalizacije, koji bi opravdali tezu o postojanju ovog fenomena, a što je i prikrivena tematska intencija ovog rada. Sociološki pristup, neminovno je dospijevao do posebno izoštrene analize odnosa moći, ili, izložićemo se ukratko zdravorazumskom objašnjenju, preovladavajućem duhu vremena, koji je potvrđivao prisustvo globalizacije u naglašenim dimenzijama društvene stvarnosti.
It is well known what the scientific images and perception of globalization are like. It is clear that this phenomenon leaves no mental recourse indifferent. What is common to all theoretical approaches, in the sense of interpretation, is their perception of globalization as a dynamic and completely contradictory social process. Any contribution to the creation of a conceptual scope of definition of globalization should have a constellational merit in order to ensure "the connection of its meaning." In this work, we are primarily interested in the factual situation so that based on the located experience of living in the globalization process we could fortify our instrumentation as a unique concept of globalization reasoning. While promoting the society of knowledge, it is obvious, as Alvin Toffler testifies, that we triumphantly opened the door of the "third wave". However, this success often feeds on a blind faith in progress, which is ideologically postulated as an "excuse" for the established (pseudo) reality.
From this progressivist enthusiasm, which the coryphaei of the Western thought were so proud of, we got a grotesque twist in the post-modernity. A "treason" of identity centres has led humanity to the suppressed truth about the need for Otherness and its permanent vitality as an axiom of humanity. The key to understanding the new situation is contained exactly in the understanding of globalization and the postmodern epoch as its supervisory habitat. A diverse "exegesis" of the concept of globalization opens up a wider discourse for both a criticism and glorification of this phenomenon. It is clear that globalization has not occurred spontaneously, as confirmed by the empirical material it has provided to those theoretical schools that took it as the subject of their research. Anticipating the content of sociological concepts of globalization in the initial premises, through annotation of the most articulate points of view of this social process, we wanted to indicate the analytical "obsession with" those aspects that represent and identify its centrality, which is to say that we have considered the experiential domain of its manifestation. The foundations of those schools which due to their authenticity have potential to, by means of an objective analysis, reach a dominant model of globalization seem to base their cognitive core on the historic composition of those philosophemes and theoretical approaches, from which the logical belief in the description of the epochal condition is drawn. As we have seen, the intersection of these considerations was particularly intriguing. Our position cannot comply with one of our solutions and beliefs about a completed circle of meaning of the phenomenon we investigate. First of all, in these claims we can find a refuge for our theoretical assumptions. Based on the proposed corpus of certain hot spots in the articulated process (globalization), for the credibility of our standpoint, we have extracted those instances that are referent autonomies of impact of globalization, in order to, on the basis of such positive reduction, offer a selected framework for further theoretical and empirical research. These levels of explanation have been tested by detailed theoretical viewpoints and we have seen that what is the given of the globalization as a linking process has become a universal theme. Certain encouragement represents a "thorough review" provided by the scientific staff, who gave this topic a meaningful content and the theoretical thought a reputation of the universal presence.
Reviewing the most important sociological contributions, while distancing ourselves from the sphere of political and ideological figurations which claimed the right, at least according to the parameters of dogma, to indoctrinate views on globalization, in the end not because of a panoramic view, our intention was to, while crystallizing the sociological heritage of this phenomenon, rebuild those repressed truths that permeated and shaped the practical life of the individual and the society. One of the variations of the aforementioned history of sociological science is a distinctive instrumentation which is looking for a "face" or, as a scientific approach requires it, a sociological search for identity and globalization reasons that would justify the thesis on the existence of this phenomenon, which is at the same time an underlying thematic intention of this work. Any sociological research inevitably gets into a particularly fine-tuned analysis of power relations, or, we will briefly resort to a commonsense explanation, into the prevailing spirit of the times, which confirms the presence of globalization within the pervasive dimensions of social reality.
316.32:316.6(043.3)
Serbian
7719437
Tekst.
Dobro je poznato kakva je naučna slika i percepcija globalizacije. Jasno je, da ovaj fenomen nijedan rakurs promišljanja ne ostavlja ravnodušnim. Ono što je zajedničko svim teorijskim polazištima u načinu interpretacije, jeste njihovo misleno interferiranje o globaliza- ciji kao dinamičnom i posve protivurječnom društvenom procesu. Doprinos stvaranju idejnog opsega definicije globalizacije, trebao bi da ima konstelacionu meritornost, kako bi se obez- bijedila „konekcija njenog značenja“. U radu su nas, prevashodno zanimala činjenična stanja, da bi, na osnovu lociranog iskustva življenja u procesu globalizacije, fortifikovali instrumen- tarijum kao svojevrsan koncept globalizacijskog rasuđivanja. Na putu inauguracije društva (sa)znanja, očigledno je, kako je i posvjedočio Alvin Tofler, da smo trijumfalno otvorili vrata „trećeg talasa“. Ali često se taj uspjeh prehranjuje slijepom vjerom u progres, koji se ideološki postulira kao „opravdanje“ za uspostavljeni (pseudo)realitet.
Od tog progresivističkog poleta, na koji su bili ponosni korifeji zapadne misli, u postmodernitetu smo dobili groteskni obrt. „Izdaja“ identitetskog središta, dovela je čovječanstvo do potisnutih istina o potrebi za Drugosti i, njenoj permamentnoj vitalnosti kao aksiomu humanosti. Ključ razumijevanja novonastalog stanja, upravo je sadržan u razumijevanju globalizacije i postmoderne epohe kao njenog nadzornog obitavališta. Raznovrsna „egzegeza“ pojma globalizacije, otvara širi diskurs za difamatorski i glorifikujući ton o ovom fenomenu. Jasno je, da se globalizacija nije pojavila spontano, što potvrđuje i njena iskustvena građa, koju je pružila onim teorijskim školama, koje su je uzele za predmet svog istraživanja. Anticipirajući u polaznim premisama sadržaj sociološkog poimanja globalizacije, željeli smo kroz anotacije najartikulisanijih motrišta ovog društvenog procesa, ukazati na analitičku „obuzetost“ onim aspektima koji predstavljaju i identifikaciju njene usredištenosti, što će reći, da smo utvrđivali iskustevni domen njenog ispoljavanja. Mislena uporišta onih škola koje su zbog svoje vjerodostojnosti pozvane, da putevima objektivne analize dođemo do dominantnog modela globalizacije, svoje kognitivno jezgro, reklo bi se, baštine na istorijskom sklopu onih filozofema i teorijskih pravaca iz kojih se izvlačila logička uvjerenost u opisu epohalnog stanja. Kao što smo i vidjeli, raskršća tih promišljanja bila su upitna. Naš stav se, ne može povinovati jednom od ponuđenih rješenja i ubjeđenja o dovršenom krugu značenja fenomana koji istražujemo. Prije svega, u tim tvrdnjama, ne možemo naći pribježište za naša teorijska polazišta. Na osnovu ponuđenog korpusa izvjesnih žarišta, o artikulisanom procesu (globalizaciji), radi kredibiliteta našeg stanovišta, ekstrahovali smo one instance koje su referentne autonomije globalizacijskih uticaja, da bi na osnovu takve pozitivne redukcije ponudili izborni okvir za dalja teorijska i empirijska istraživanja. Ove nivoe objašnjenja provjeravali smo podrobnim teorijskim stanovištima i vidjeli da je datost globalizacije kao jednog konjunkturnog procesa postala univerzalna tema. Izvjesno ohrabrenje pruža „iscrpna recenzija“ od strane naučnih djelatnika, koji su ovoj temi dali smisaoni sadržaj, a teorijskoj misli dignitet univerzalne prisutnosti.
Prelazeći preko najvažnijih socioloških doprinosa, u osamostaljenju od sfere političkih i ideoloških figuracija, koje su polagale pravo, bar po parametrima dogmata, na jedno indok- trinacijsko uobličavanje pogleda na globalizaciju, i na kraju ne zbog panoramskog pregleda, namjera nam je bila da, abrazujući sociološko nasleđe ovog fenomena, obnovimo one potisnute istine koje su prožimale i oblikovale praktični život pojedinca i društva. Jednu od varijacija gorepomenute istorije sociološke nauke, čini i distinktivni instrumentarijum u potrazi za „licem“ ili kako to naučni pristup nalaže, traganje sociologije za identitetom i razlozima globalizacije, koji bi opravdali tezu o postojanju ovog fenomena, a što je i prikrivena tematska intencija ovog rada. Sociološki pristup, neminovno je dospijevao do posebno izoštrene analize odnosa moći, ili, izložićemo se ukratko zdravorazumskom objašnjenju, preovladavajućem duhu vremena, koji je potvrđivao prisustvo globalizacije u naglašenim dimenzijama društvene stvarnosti.