“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Draganić, Marija
Oblici, zastupljenost i prevencija elektronskog nasilja među srednjoškolskom populacijom u Crnoj Gori
2024
Autorstvo-Nekomercijalno 3.0 Srbija (CC BY-NC 3.0)
Academic metadata
Phd. theses
Društveno-humanističke nauke
doktor nauka - pedagoške/andragoške nauke
Univerzitet Crne Gore
Filozofski fakultet
Studijski program Pedagogija
Other Theses Metadata
Forms, representation and prevention of cyberbullying among the high school population in Montenegro
PDF/A (pages)
Istraživanje je motivisano manjkom istraživanja vezanih za elektronsko vršnjačko nasilje u Crnoj Gori. Glavni cilj istraživanja je bio da se ispita koliko je zastupljeno elektronsko nasilje i koji su to najčešći oblici elektronskog nasilja među srednjoškolcima u Crnoj Gori, koji su to najčešći uzroci i posljedice istog, kao i kakva je prevencija ove vrste nasilja u srednjim školama u Crnoj Gori. Pored toga ispitivana je povezanost činjenja i doživljavanja elektronskog vršnjačkog nasilja i depresije, anksioznosti, stresa i samopoštovanja kao i uticaja doživljavanja elektronskog nasilja na akademski uspjeh učenika i njihovu položaj u društvu. Pored toga ispitivana je povezanost činjenja ove vrste nasilja i prolaženja kroz neki težak period.
U istraživanju su učestvovala 202 učenika iz deset srednjih škola u Crnoj Gori. Pored učenika, uzorak je obuhvatio i 100 nastavnika i 10 stručnih saradnika iz deset srednjih škola u našoj zemlji. Obuhvaćene su škole iz sjeverne, centralne i južne regije Crne Gore. Analiza rezultata našeg istraživanja pokazala je da srednjoškolci čine i doživljavaju različite oblike elektronskog nasilja. Rezultati su pokazali da kada je u pitanju činjenje elektronskog nasilja najzastupljenije je ruganje na internetu i sakrivanje identiteta na internetu, dok su najmanje zastupljeni vrijeđanje putem emaila, kao i korišćenje interneta za prevaru. Kada je u pitanju doživljavanje elektronskog nasilja na osnovu analize podataka možemo zaključiti da su najčešći oblici elektronskog nasilja među srednjoškolcima na internetu, upotreba interneta u svrhu ogovaranja/klevete, širenje glasina na internetu i sakrivanje identiteta na internetu. Prema rezultatima našeg istraživanja, srednjoškolci najmanje doživljavaju prevaru preko interneta i vrijeđanje
5
putem emaila. Kada je u pitanju povezanost činjenja i doživljavanja elektronskog nasilja i samopoštovanja došli smo do podataka da između činjenja i doživljavanja verbalnog elektronskog nasilja i krivotvorenja i kriminalnih radnji na internetu postoji statistički značajna povezanost u smislu da srednjoškolci koji čine i doživljavaju verbalno elektronsko nasilje i krivotvorenje i kriminalne radnje na internetu imaju veće samopoštovanje od neuključenih u ovu vrstu nasilja na internetu. Činjenje i doživljavanje skrivanja identiteta i laži preko interneta nijesu povezani sa niskim samopoštovanjem kod srednjoškolaca. Dalje, naše istraživanje je pokazalo da srednjoškolci koji čine i doživljavaju elektronsko nasilje imaju veće samopoštovanje od neuključenih u ovu vrstu nasilja i od onih koji samo čine elektronsko nasilje, dok ne postoji statistički značajna razlika u nivou samopoštovanja srednjoškolaca koji čine i doživljavaju elektronsko nasilje i onih koji samo doživljavaju ovu vrstu nasilja. Međutim, samopoštovanje je nisko na cjelokupnom uzorku.
Činjenje i doživljavanje verbalnog nasilja na internetu kao i uključenost u kriminalne radnje i krivotvorenje na internetu povezano je sa depresijom, dok uključenost u skrivanje identiteta na internetu i laži preko interneta nema povezanosti sa depresijom. Kada je u pitanju anksioznost, rezultati ovog istraživanja pokazuju da uključenost u verbalno elektronsko nasilje i u krivotvorenje i kriminalne radnje na internetu dovodi do anksioznosti, dok činjenje i doživljavanje skrivanja identiteta na internetu nije povezano sa anksioznošću. Kada je u pitanju činjenje i doživljavanje verbalnog nasilja na internetu i stres, iako postoji statistički značajna razlika, ona nije za sve vrijednosti zadovoljena. Shodno tome, ne možemo izvesti dovoljno jak zaključak o tome. Žrtve krivotvorenja i kriminalnih radnji na internetu, prema rezultatima našeg istraživanja imaju veći nivo stresa od neuključenih u ovu vrstu elektronskog vršnjačkog nasilja. Nadalje, istraživanje je pokazalo da su oni koji su istovremeno počinili i iskusili sajber maltretiranje depresivniji i anksiozniji od onih koji nijesu uključeni u ovu vrstu nasilja. Oni koji vrše i doživljavaju elektronsko nasilje imali su veći nivo depresije, anksioznosti i stresa od onih koji samo vrše i samo doživljavaju ovu vrstu nasilja. Naše istraživanje je pokazalo i da žrtve elektronskog nasilja popuštaju u akademskom uspjehu, a imali su odličan uspjeh prije nego što su doživjeli ovaj vid nasilja.
Istraživanje je pokazalo da žrtve elektronskog nasilja nakon doživljavanja ove vrste nasilja imaju lošiji položaj u društvu nego što su imale prije nego što su ga
6
doživjele. Uzrok nasilničkog ponašanja može biti prolaženje kroz neki težak period u životu, ali i osveta, ljubomora, psihopatske i sociopatske tendencije. Prolaženje kroz neki težak period u životu može rezultirati većom ljubomorom na djecu koja žive u potpunim porodicama u kojima su odnosi između članova harmonični.
U cilju adekvatne prevencije elektronskog, ali i drugih oblika nasilja, svaka škola ima formiran tim koji se bavi prevencijom. Članovi tima su stručni saradnici PP službe, direktor i neko od nastavnika, a u nekim školama pored ovih članova, aktivno učestvuju predstavnici Savjeta roditelja i Učeničkog parlamenta. Timovi imaju svoj godišnji plan rada. U školskoj 2020/2021 godini, zbog epidemioloških mjera i nastave na daljinu, nije bilo moguće realizovati planirane aktivnosti. Ali su ranijih godina bili aktivni po ovom pitanju i imali radionice i za učenike, nastavnike i roditelje. Sudjelovali su u projektu „No hate online, no hate offline“. U nekim školama su kao predavači, bili stručnjaci iz područja digitalnih tehnologija. Ostvarili su saradnju sa MUP-om, Centrima za socijalni rad, te međusobno. Sve škole obilježavaju Dan sigurnosti na Internetu u februaru mjesecu. U nekim školama su otišli i korak dalje, pa su imali pozorišnu predstavu koja problematizuje ovu tematiku. Svi koriste izborne predmete kako bi kroz nastavne sadržaje sprovodili prevenciju generalno, a ne samo prevenciju nasilja. Najslabija karika ovih preventivnih aktivnosti je rad sa roditeljima i njihova (ne)spremnost za saradnju. Ove i slične teme najčešće se obrađuju na roditeljskim sastancima, ranije je bilo nekoliko radionica, ali je sve to stalo sa početkom epidemije. Svi su saglasni da su roditelji prilično pasivni po ovom pitanju.
Što se tiče aktivnosti kojima je cilj zaštita žrtve i rehabilitacija nasilnika, i jedni i drugi jednoglasno smatraju da se savjetodavni rad u školi, u okviru pedagoško- psihološke službe, najčešće koristi u tu svrhu. Dio ovih aktivnosti postaju roditelji i odjeljenjski starješina. Kad su u pitanju nasilnici, za njih pored savjetodavnih, vrijede još i mjere definisane Pravilnikom škole. A ako se radi o težem djelu onda se uključuju MUP, Centar za socijalni rad i pravosudni organi. U cilju kvalitetnije prevencije i zaštite žrtve i počinioca elektronskog nasilja, i nastavnici i stručni saradnici su mišljenja da je potrebno više edukacije svima koji su u nastavi, s naglaskom na osnaživanje uloge odjeljenjskog starješine. Saglasni su da treba nastaviti sa primjerima dobre prakse, ali i intenzivirati rad sa roditeljima. Ulogu države vide kroz proces osnaživanja umrežavanja svih relevantnih institucija. Očekuju da se Timovima za prevenciju nasilja u školama
7
omogući kvalitetniji rad i bolja materijalna podrška. Nadalje, predlažu da se za prevenciju elektronskog nasilja napravi poseban protokol, a ne da bude isti za sve oblike nasilja, te da se jasnije zakonom definišu kaznene mjere za prekršioce. Svi su saglasni da je potrebno dodatno raditi na podizanju svijesti o štetnosti ovog oblika nasilja i u tom pravcu predlažu različite aktivnosti poput, reklamnih kampanja na televiziji, više promotivnih materijala, te sa prevencijom krenuti ranije, nego što je to sada slučaj. I nastavnici i stručni saradnici vjeruju da imaju dovoljno razvijene pedagoške vještine i sposobnost empatije. Ovo je značajno iz razloga što sve intervencije koje sprovode u nastavi i sa učenicima su smještene u okvir savjetodavnog rada. To znači da mogu odgovoriti izazovima koje pred njih postavlja problem elektronskog nasilja s jedne strane, ali s druge strane nedostaju im digitalne kompetencije i vještine, koje bi im omogućile sigurniji pristup rješavanju problema. Ovako su prisiljeni, kada se nađu pred problemom elektronskog nasilja, konsultovati stručnjake iz ove oblasti, nekada i Centar za socijalni rad i MUP, što onda oduzima puno vremena i odgađa rješenje problema. A znamo da samo brza reakcija može cijeli proces ugrožavanja žrtve zaustaviti, u suprotnom nasilje i dalje traje. 30% stručnih saradnika i 40% nastavnika nije upoznato sa svim oblicima elektronskog nasilja što dodatno zabrinjava i otežava prevenciju ove vrste vršnjačkog nasilja.
U radu su date preporuke koje se odnose na prevenciju elektronskog nasilja.
This research has been motivated by a lack of studies related to cyberbullying in Montenegro. The main goal of the research has been to evaluate the incidence of cyberbullying and its most common forms and consequences, as well as the level of cyberbullying prevention in Montenegrin high schools. Furthermore, we have examined the connection between committing and experiencing e-violence and depression, anxiety, stress and self-esteem, as well as the effect of experiencing e-violence onto the academic success of students and their social status. Also, we have examined the relation between cyberbullying committing and going through a difficult period.
As many as 202 students from ten Montenegrin high schools have participated in the research, the sample including 100 teachers and 10 expert associates from ten high schools in our country. Schools from the northern, central, and southern regions of Montenegro have been included. The research results analysis has shown that high school students commit and experience various forms of cyberbullying. The results have shown that, when it comes to e-violence committing, the most common forms are online ridicule and online identity concealment, while the least common are e-mail insults, as well as online fraud. When it comes to experiencing cyberbullying, based on the data analysis we can conclude that the most common forms among high school students are online gossip/slander, spreading online rumors, and online identity concealment. According to the results of our research, high school students experience online fraud and e-mail insults the least. As for the connection between committing and experiencing cyberbullying and self-esteem, we have concluded that there is a statistically significant connection between committing and experiencing verbal cyberbullying and online counterfeiting/criminal acts since high-school students
9
committing and experiencing verbal cyberbullying and online counterfeiting/criminal acts possess higher self-esteem than those uninvolved. Committing and experiencing online identity concealment/lies are not related to low self-esteem in high-school students. Furthermore, our research showed that high school students who commit and experience electronic violence have higher self-esteem than those not involved in this type of violence and than those who only commit electronic violence, while there is no statistically significant difference in the level of self-esteem of high school students who commit and experience electronic violence and those who only experience this kind of violence. However, self-esteem is low in the entire sample.
Committing and experiencing verbal cyber-bullying, as well as involvement in online counterfeiting/criminal acts, is associated with depression, while involvement in online identity concealment and lies has no connection with depression. When it comes to anxiety, the results of this research show that involvement in verbal cyber-bullying and in online counterfeiting/criminal acts leads to anxiety, while committing and experiencing online identity concealment is not related to anxiety. When it comes to committing and experiencing verbal cyber-bullying and stress, although there is a statistically significant difference, it is not applicable for all values. Consequently, we cannot draw a strong enough conclusion about it. Victims of online counterfeiting and criminal acts, according to the results of our research, have a higher level of stress than those not involved in this type of cyber-bullying peer violence. Furthermore, the research has shown that those who at the same time committed and experienced cyber- bullying are more depressed and anxious than those not involved in this type of violence. Those who commit and experience cyber-bullying have a higher level of depression, anxiety and stress than those who only commit or only experience this type of violence. Our research has also shown that victims of cyberbullying underachieve academiccally even though they were excellent students before experiencing this violence. The research has shown that victims of cyber-bullying after experiencing this type of violence have a worse social status than they had before experiencing it.
The cause of violent behavior can be going through a difficult period in life, but also revenge, jealousy, psychopathic and sociopathic tendencies. Going through a difficult period in life can result in greater jealousy towards children who live in complete families where relationships between members are harmonious. In order to
10
adequately prevent cyber-bullying and other forms of violence, each school has a team that deals with prevention. The members of the team are professional associates of the PP service, the principal and one of the teachers, and in some schools, in addition to these members, representatives of the Parents' Council and the Student Parliament actively participate. The teams have their annual work plan. In the 2020/2021 school year, due to epidemiological measures and online schooling, it was not possible to implement the planned activities. But in previous years, schools were active on this issue and had workshops for students, teachers and parents. They participated in the project "No hate online, no hate offline". In some schools there were lecturers and experts in the field of digital technologies. They cooperated with the MoI, Centers for Social Work, and with each other. All schools celebrate Internet Safety Day in February. In some schools, they went one step further, having a theater play that problematizes this topic. All of them use optional subjects in order to implement prevention in general, not just violence prevention, through teaching content. The weakest link of these preventive activities is working with parents and their (un)willingness to cooperate. These and similar topics are most often discussed at parent meetings, and there were several workshops before, but all that stopped with the beginning of the epidemic. Everyone agrees that parents are quite passive in this matter.
As for the activities aimed at protecting the victim and rehabilitating the bully, both of them unanimously believe that counseling work at school, within the pedagogical-psychological service, is most often used for this purpose. Parents and homeroom teachers become part of these activities. When it comes to bullies, in addition to the advisory measures, the measures defined in the School Regulations also apply. And if it is a more serious violation, then the Ministry of Interior, the Center for Social Work and judicial authorities are involved. With the aim of better prevention and protection of victims and perpetrators of electronic violence, both teachers and pedagogues are of the opinion that more education is needed for all those involved, with an emphasis on strengthening the role of the homeroom teacher. They agree that it is necessary to continue with examples of good practice, but also to intensify work with parents. They see the role of the state through the process of strengthening the networking of all relevant institutions. They expect that Teams for the prevention of violence in schools will be provided with better quality work and better material
11
support. Furthermore, they suggest that a special protocol be made for the prevention of cyber-bullying, instead of using the same one for all forms of violence, and that the law defines more clearly the punitive measures for violators. Everyone agrees that additional work needs to be done to raise awareness of the harmfulness of this form of violence, and in that direction they propose various activities such as advertising campaigns on television, more promotional materials, and starting with prevention earlier than is the case now. Both teachers and professional associates believe that they possess sufficiently developed pedagogical skills and the ability to empathize. This is significant because all the interventions they carry out in school and with students are placed in the framework of counseling work. This means that they can adequately respond to the challenges posed by the problem of cyber-bullying on the one hand, but on the other hand, they lack the digital competences and skills that would enable them to have a more reliable approach to solving the problem. In this way, when faced with the problem of cyber-bullying, they are forced to consult experts in this field, sometimes the Center for Social Work and the Ministry of Interior, which then takes a lot of time and delays the solution to the problem. And we know that only a quick reaction can stop the whole process of oppressing the victim, otherwise the violence will continue. As many as 30% of professional of expert associates and 40% of teachers are not familiar with all forms of cyber-bullying, which further complicates the prevention of this type of peer violence. In this doctoral thesis, recommendations related to the prevention of electronic violence are given.
elektronsko nasilje, zastupljenost elektronskog nasilja, oblici elektronskog nasilja, srednjoškolci, samopoštovanje, depresija, stres, anksioznost, akademski uspjeh, položaj u društvu, prolazak kroz težak period u životu, prevencija elektronskog nasilja
cyber-bullying, the incidence of cyberbullying, forms of cyberbullying, high school students, self-esteem, depression, stress, anxiety, academic success, social status, going through a difficult period in life, prevention of cyber- bullying
Serbian
Istraživanje je motivisano manjkom istraživanja vezanih za elektronsko vršnjačko nasilje u Crnoj Gori. Glavni cilj istraživanja je bio da se ispita koliko je zastupljeno elektronsko nasilje i koji su to najčešći oblici elektronskog nasilja među srednjoškolcima u Crnoj Gori, koji su to najčešći uzroci i posljedice istog, kao i kakva je prevencija ove vrste nasilja u srednjim školama u Crnoj Gori. Pored toga ispitivana je povezanost činjenja i doživljavanja elektronskog vršnjačkog nasilja i depresije, anksioznosti, stresa i samopoštovanja kao i uticaja doživljavanja elektronskog nasilja na akademski uspjeh učenika i njihovu položaj u društvu. Pored toga ispitivana je povezanost činjenja ove vrste nasilja i prolaženja kroz neki težak period.
U istraživanju su učestvovala 202 učenika iz deset srednjih škola u Crnoj Gori. Pored učenika, uzorak je obuhvatio i 100 nastavnika i 10 stručnih saradnika iz deset srednjih škola u našoj zemlji. Obuhvaćene su škole iz sjeverne, centralne i južne regije Crne Gore. Analiza rezultata našeg istraživanja pokazala je da srednjoškolci čine i doživljavaju različite oblike elektronskog nasilja. Rezultati su pokazali da kada je u pitanju činjenje elektronskog nasilja najzastupljenije je ruganje na internetu i sakrivanje identiteta na internetu, dok su najmanje zastupljeni vrijeđanje putem emaila, kao i korišćenje interneta za prevaru. Kada je u pitanju doživljavanje elektronskog nasilja na osnovu analize podataka možemo zaključiti da su najčešći oblici elektronskog nasilja među srednjoškolcima na internetu, upotreba interneta u svrhu ogovaranja/klevete, širenje glasina na internetu i sakrivanje identiteta na internetu. Prema rezultatima našeg istraživanja, srednjoškolci najmanje doživljavaju prevaru preko interneta i vrijeđanje
5
putem emaila. Kada je u pitanju povezanost činjenja i doživljavanja elektronskog nasilja i samopoštovanja došli smo do podataka da između činjenja i doživljavanja verbalnog elektronskog nasilja i krivotvorenja i kriminalnih radnji na internetu postoji statistički značajna povezanost u smislu da srednjoškolci koji čine i doživljavaju verbalno elektronsko nasilje i krivotvorenje i kriminalne radnje na internetu imaju veće samopoštovanje od neuključenih u ovu vrstu nasilja na internetu. Činjenje i doživljavanje skrivanja identiteta i laži preko interneta nijesu povezani sa niskim samopoštovanjem kod srednjoškolaca. Dalje, naše istraživanje je pokazalo da srednjoškolci koji čine i doživljavaju elektronsko nasilje imaju veće samopoštovanje od neuključenih u ovu vrstu nasilja i od onih koji samo čine elektronsko nasilje, dok ne postoji statistički značajna razlika u nivou samopoštovanja srednjoškolaca koji čine i doživljavaju elektronsko nasilje i onih koji samo doživljavaju ovu vrstu nasilja. Međutim, samopoštovanje je nisko na cjelokupnom uzorku.
Činjenje i doživljavanje verbalnog nasilja na internetu kao i uključenost u kriminalne radnje i krivotvorenje na internetu povezano je sa depresijom, dok uključenost u skrivanje identiteta na internetu i laži preko interneta nema povezanosti sa depresijom. Kada je u pitanju anksioznost, rezultati ovog istraživanja pokazuju da uključenost u verbalno elektronsko nasilje i u krivotvorenje i kriminalne radnje na internetu dovodi do anksioznosti, dok činjenje i doživljavanje skrivanja identiteta na internetu nije povezano sa anksioznošću. Kada je u pitanju činjenje i doživljavanje verbalnog nasilja na internetu i stres, iako postoji statistički značajna razlika, ona nije za sve vrijednosti zadovoljena. Shodno tome, ne možemo izvesti dovoljno jak zaključak o tome. Žrtve krivotvorenja i kriminalnih radnji na internetu, prema rezultatima našeg istraživanja imaju veći nivo stresa od neuključenih u ovu vrstu elektronskog vršnjačkog nasilja. Nadalje, istraživanje je pokazalo da su oni koji su istovremeno počinili i iskusili sajber maltretiranje depresivniji i anksiozniji od onih koji nijesu uključeni u ovu vrstu nasilja. Oni koji vrše i doživljavaju elektronsko nasilje imali su veći nivo depresije, anksioznosti i stresa od onih koji samo vrše i samo doživljavaju ovu vrstu nasilja. Naše istraživanje je pokazalo i da žrtve elektronskog nasilja popuštaju u akademskom uspjehu, a imali su odličan uspjeh prije nego što su doživjeli ovaj vid nasilja.
Istraživanje je pokazalo da žrtve elektronskog nasilja nakon doživljavanja ove vrste nasilja imaju lošiji položaj u društvu nego što su imale prije nego što su ga
6
doživjele. Uzrok nasilničkog ponašanja može biti prolaženje kroz neki težak period u životu, ali i osveta, ljubomora, psihopatske i sociopatske tendencije. Prolaženje kroz neki težak period u životu može rezultirati većom ljubomorom na djecu koja žive u potpunim porodicama u kojima su odnosi između članova harmonični.
U cilju adekvatne prevencije elektronskog, ali i drugih oblika nasilja, svaka škola ima formiran tim koji se bavi prevencijom. Članovi tima su stručni saradnici PP službe, direktor i neko od nastavnika, a u nekim školama pored ovih članova, aktivno učestvuju predstavnici Savjeta roditelja i Učeničkog parlamenta. Timovi imaju svoj godišnji plan rada. U školskoj 2020/2021 godini, zbog epidemioloških mjera i nastave na daljinu, nije bilo moguće realizovati planirane aktivnosti. Ali su ranijih godina bili aktivni po ovom pitanju i imali radionice i za učenike, nastavnike i roditelje. Sudjelovali su u projektu „No hate online, no hate offline“. U nekim školama su kao predavači, bili stručnjaci iz područja digitalnih tehnologija. Ostvarili su saradnju sa MUP-om, Centrima za socijalni rad, te međusobno. Sve škole obilježavaju Dan sigurnosti na Internetu u februaru mjesecu. U nekim školama su otišli i korak dalje, pa su imali pozorišnu predstavu koja problematizuje ovu tematiku. Svi koriste izborne predmete kako bi kroz nastavne sadržaje sprovodili prevenciju generalno, a ne samo prevenciju nasilja. Najslabija karika ovih preventivnih aktivnosti je rad sa roditeljima i njihova (ne)spremnost za saradnju. Ove i slične teme najčešće se obrađuju na roditeljskim sastancima, ranije je bilo nekoliko radionica, ali je sve to stalo sa početkom epidemije. Svi su saglasni da su roditelji prilično pasivni po ovom pitanju.
Što se tiče aktivnosti kojima je cilj zaštita žrtve i rehabilitacija nasilnika, i jedni i drugi jednoglasno smatraju da se savjetodavni rad u školi, u okviru pedagoško- psihološke službe, najčešće koristi u tu svrhu. Dio ovih aktivnosti postaju roditelji i odjeljenjski starješina. Kad su u pitanju nasilnici, za njih pored savjetodavnih, vrijede još i mjere definisane Pravilnikom škole. A ako se radi o težem djelu onda se uključuju MUP, Centar za socijalni rad i pravosudni organi. U cilju kvalitetnije prevencije i zaštite žrtve i počinioca elektronskog nasilja, i nastavnici i stručni saradnici su mišljenja da je potrebno više edukacije svima koji su u nastavi, s naglaskom na osnaživanje uloge odjeljenjskog starješine. Saglasni su da treba nastaviti sa primjerima dobre prakse, ali i intenzivirati rad sa roditeljima. Ulogu države vide kroz proces osnaživanja umrežavanja svih relevantnih institucija. Očekuju da se Timovima za prevenciju nasilja u školama
7
omogući kvalitetniji rad i bolja materijalna podrška. Nadalje, predlažu da se za prevenciju elektronskog nasilja napravi poseban protokol, a ne da bude isti za sve oblike nasilja, te da se jasnije zakonom definišu kaznene mjere za prekršioce. Svi su saglasni da je potrebno dodatno raditi na podizanju svijesti o štetnosti ovog oblika nasilja i u tom pravcu predlažu različite aktivnosti poput, reklamnih kampanja na televiziji, više promotivnih materijala, te sa prevencijom krenuti ranije, nego što je to sada slučaj. I nastavnici i stručni saradnici vjeruju da imaju dovoljno razvijene pedagoške vještine i sposobnost empatije. Ovo je značajno iz razloga što sve intervencije koje sprovode u nastavi i sa učenicima su smještene u okvir savjetodavnog rada. To znači da mogu odgovoriti izazovima koje pred njih postavlja problem elektronskog nasilja s jedne strane, ali s druge strane nedostaju im digitalne kompetencije i vještine, koje bi im omogućile sigurniji pristup rješavanju problema. Ovako su prisiljeni, kada se nađu pred problemom elektronskog nasilja, konsultovati stručnjake iz ove oblasti, nekada i Centar za socijalni rad i MUP, što onda oduzima puno vremena i odgađa rješenje problema. A znamo da samo brza reakcija može cijeli proces ugrožavanja žrtve zaustaviti, u suprotnom nasilje i dalje traje. 30% stručnih saradnika i 40% nastavnika nije upoznato sa svim oblicima elektronskog nasilja što dodatno zabrinjava i otežava prevenciju ove vrste vršnjačkog nasilja.
U radu su date preporuke koje se odnose na prevenciju elektronskog nasilja.
