Theses metadata

“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.

Export

Creator:	Milanović, Maja
Title:	Procjena znanja, stavova i praksi zaposlenih koji rukuju sa hranom u predškolskim ustanovama u Podgorici, epidemiološki rizik i uticaj na zdravlje djece
Copyright date:	2026
Trajni link:	https://phaidra.ucg.ac.me/detail_object/o:2000?tab=0#mda
Pregled teze:
Download link:
Select license:	Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)

Academic metadata

Theses Type:	Phd. theses
Academic Expertise :	Medicinske nauke
Academic Title:	doktor medicinskih nauka
University:	Univerzitet Crne Gore
Faculty:	Medicinski fakultet
Group:	Studijski program Medicina

Other Theses Metadata

Title translated:	Assessment of knowledge, attitudes, and practices of food-handling employees in preschool institutions in Podgorica: epidemiological risks and impact on children's health
Format:	PDF/A (pages)
Abstract:	Uvod: Bezbjednost hrane u predškolskim ustanovama od suštinskog je značaja za zaštitu zdravlja djece mlađe od pet godina, koja su posebno osjetljiva na bolesti koje se prenose hranom. U Crnoj Gori, do sada nije sprovedeno istraživanje ove vrste, što ukazuje na potrebu za procjenom nivoa znanja, stavova i praksi zaposlenih koji rukuju s hranom u ovim ustanovama. Naučna literatura ističe da su obroci posluženi u predškolskim ustanovama ključni za zdravlje miliona djece širom svijeta, te da je adekvatna obuka zaposlenih neophodna u skladu sa zakonskim regulativama. Faktori poput loše lične higijene, neadekvatnih temperatura pripreme i čuvanja hrane, neodgovarajuće higijene površina i opreme, kao i unakrsne kontaminacije, prepoznati su kao značajni rizici za bolesti koje se prenose hranom. Ciljevi: Ciljevi ove studije bili su: sticanje novih naučnih saznanja ispitivanjem nivoa znanja, stavova i praksi zaposlenih u predškolskim ustanovama u Podgorici koji pripremaju hranu za djecu i dolaze u kontakt s njom, procjena međusobne povezanosti tih faktora, analiza uticaja sociodemografskih karakteristika, identifikacija rizičnih praksi kroz posmatranje radnih aktivnosti, procjena potrebe za dodatnom edukacijom zaposlenih koji rukuju hranom, kao i preporuke za poboljšanje znanja, stavova i praksi u cilju poboljšanja bezbjednih i higijenskih standarda. Materijal i metode: Podaci su prikupljeni putem strukturiranog upitnika zatvorenog tipa, koji je sadržao 84 pitanja za osoblje s direktnim kontaktom s hranom i 56 pitanja za osoblje s indirektnim kontaktom. Dodatno, korišćena je opservaciona kontrolna lista za procjenu bezbjednih i higijenskih praksi. Istraživanjem je obuhvaćeno svih 972 zaposlena s direktnim i indirektnim kontaktom s hranom u 19 predškolskih ustanova u Podgorici, čime je osigurana sveobuhvatna zastupljenost ispitanika i povećana validnost prikupljenih podataka. Prikupljeni podaci analizirani su primjenom deskriptivne statistike i odgovarajućih statističkih testova, pri čemu je ukupna srednja vrijednost klasifikovana prema Bloom cut-off metodologiji, uz prag značajnosti p<0,05. Rezultati: Ispitanici su pokazali dobro znanje, na granici između dobrog i umjerenog (84,15% ± 6,22%), pozitivan stav (94,80% ± 0,75%) i zadovoljavajuću praksu (78,52% ± 1,08%) u vezi s bezbjednošću hrane. Utvrđena je umjerena pozitivna korelacija između znanja i stavova (r = 0,28, p < 0,05), znanja i prakse (r = 0,16, p < 0,05), kao i između stavova i prakse (r = 0,23, p < 0,05). Analiza je pokazala da socio-demografske karakteristike, poput starosti, nivoa obrazovanja, dužine radnog staža, prethodnog radnog iskustva, učešća na obukama, implementacije HACCP sistema i pohađanja kursa „higijenskog minimuma", imaju statistički značajan uticaj (p < 0,05) na nivo znanja, stavova i praksi zaposlenih. Zaposleni s direktnim kontaktom s hranom (n = 113) postigli su bolje rezultate u znanju (89,54% ± 3,44%), stavovima (95,72% ± 4,53%) i samoprijavljenoj praksi (93,76% ± 6,32%) u poređenju s onima s indirektnim kontaktom (n = 859), čiji su rezultati bili: znanje (83,43% ± 11,7%), stavovi (90,60% ± 1,92%) i samoprijavljena praksa (77,96% ± 1,34%). Samoprijavljena praksa rukovanja hranom bila je zadovoljavajuća (78,52 ± 1,08%), dok je posmatrana praksa pokazala niže vrijednosti (53,09 ± 1,71%), što ukazuje na nesklad između teorijskog znanja i stvarne primjene bezbjednih i higijenskih standarda. Statistički značajne razlike (p < 0,05) identifikovane su između samoprijavljenih i posmatranih praksi, posebno kod pitanja 12 i 13 od ukupno 14 analiziranih. Varijacije postaju statistički značajnije (p < 0,05) kada se analiziraju bezbjedni i higijenski postupci zaposlenih u direktnom kontaktu s hranom, gdje su samoprijavljene prakse (93,76% ± 6,32%) bile više nego posmatrane prakse (64,65 ± 27,73%). Razlika je očigledna (p < 0,05) i među zaposlenima s indirektnim kontaktom s hranom, gdje su samoprijavljene prakse iznosile (77,96% ± 1,34%), a posmatrane (53,67 ± 1,71%). Iako je ukupno znanje ispitanika ocijenjeno kao dobro (84,15 ± 6,22%), rezultati pokazuju statistički značajne razlike između ispitanika s direktnim (89,54 ± 3,44%) i indirektnim (83,43 ± 11,7%) kontaktom s hranom. U dijelu B upitnika, koji je bio namijenjen zaposlenima s direktnim kontaktom s hranom, uočene su razlike u zavisnosti od tema kao što su lična higijena, kontrola vremena i temperature, unakrsna kontaminacija, čuvanje hrane i higijena opreme. Vremenska ograničenja, nedostatak opreme i ograničen prostor za pripremu hrane identifikovani su kao glavne prepreke za primjenu bezbjednih praksi rukovanja s hranom. Ovi nalazi ukazuju na važnost redovnih obuka za zaposlene, naročito za one koji imaju indirektan kontakt s hranom. Takođe, unapređenje radnih uslova, uključujući dostupnost opreme i optimizaciju prostora za pripremu hrane, ključno je za dosljednu primjenu higijenskih standarda i poboljšanje bezbjednosti hrane u predškolskim ustanovama. Zaključak: Ova studija pruža detaljan uvid u nivo znanja, stavove i prakse u vezi sa bezbjednošću hrane u predškolskim ustanovama u Podgorici, ističući značaj kontinuirane edukacije i obuke za sve zaposlene koji rukuju s hranom. Identifikovane prepreke, poput vremenskih ograničenja, nedostatka opreme i ograničenog prostora za pripremu hrane, ukazuju na potrebu za sistemskim poboljšanjima u radnom okruženju. Ovi nalazi mogu poslužiti kao osnova za razvoj ciljanih edukativnih programa i politika usmjerenih na unapređenje higijenskih standarda i povećanje bezbjednosti hrane, čime se direktno doprinosi zaštiti zdravlja i dobrobiti djece u ovim ustanovama.
Abstract:	Introduction: Food safety in preschool institutions is of vital importance for protecting the health of children under the age of five, who are particularly vulnerable to foodborne diseases. In Montenegro, no similar study has been conducted to date, which highlights the need to assess the level of knowledge, attitudes, and practices of staff handling food in these institutions. Scientific literature emphasizes that meals served in preschools are crucial for the health of millions of children worldwide, and that adequate staff training is essential according to legal regulations. Factors such as poor personal hygiene, inadequate food preparation and storage temperatures, improper hygiene of surfaces and equipment, as well as cross-contamination, have been identified as significant risks for foodborne diseases. Objectives: The objectives of this study were: to gain new scientific knowledge by examining the level of knowledge, attitudes, and practices of employees in preschool institutions in Podgorica who prepare food for children and come into contact with it, to assess the interrelationship of these factors, to analyze the impact of sociodemographic characteristics, to identify risky practices through observation of work activities, to assess the need for additional education for employees handling food, and to provide recommendations for improving knowledge, attitudes, and practices to enhance food safety and hygiene standards. Materials and Methods: Data were collected using a structured closed-ended questionnaire, consisting of 84 questions for staff with direct contact with food and 56 questions for staff with indirect contact. Additionally, an observational checklist was used to assess safe and hygienic practices. The study included all 972 employees with direct and indirect contact with food in 19 preschool institutions in Podgorica, ensuring full representation of participants and increasing the validity of the collected data. The collected data were analyzed using descriptive statistics and appropriate statistical tests, with the overall mean value classified according to the Bloom cut-off methodology, and the significance threshold set at p<0.05. Results: The respondents demonstrated good knowledge, on the borderline between good and moderate (84.15% ± 6.22%), positive attitudes (94.80% ± 0.75%), and satisfactory practices (78.52% ± 1.08%) regarding food safety. A moderate positive correlation was found between knowledge and attitudes (r = 0.28, p < 0.05), knowledge and practices (r = 0.16, p < 0.05), and attitudes and practices (r = 0.23, p < 0.05). The analysis showed that socio-demographic characteristics such as age, education level, length of employment, prior work experience, participation in training, HACCP system implementation, and completion of the "hygienic minimum" course had a statistically significant impact (p < 0.05) on employees' knowledge, attitudes, and practices. Employees with direct contact with food (n = 113) achieved better results in knowledge (89.54% ± 3.44%), attitudes (95.72% ± 4.53%), and self-reported practices (93.76% ± 6.32%) compared to those with indirect contact (n = 859), whose results were: knowledge (83.43% ± 11.7%), attitudes (90.60% ± 1.92%), and self-reported practice (77.96% ± 1.34%). Self-reported food handling practices were satisfactory (78.52 ± 1.08%), while observed practices showed lower values (53.09 ± 1.71%), indicating a discrepancy between theoretical knowledge and actual application of safe and hygienic standards. Statistically significant differences (p < 0.05) were identified between self-reported and observed practices, especially in questions 12 and 13 out of the total of 14 analyzed. These variations became statistically more significant (p < 0.05) when analyzing safe and hygienic procedures among employees in direct contact with food, where self-reported practices (93.76% ± 6.32%) were higher than observed practices (64.65 ± 27.73%). The difference was also significant (p < 0.05) among employees with indirect contact with food, where self-reported practices were (77.96% ± 1.34%) and observed practices were (53.67 ± 1.71%). Although the overall knowledge of respondents was rated as good (84.15 ± 6.22%), the results show statistically significant differences between respondents with direct (89.54 ± 3.44%) and indirect (83.43 ± 11.7%) contact with food. Additionally, in Section B of the questionnaire, which was intended for employees with direct contact with food, differences were observed depending on topics such as personal hygiene, time and temperature control, cross-contamination, food storage, and equipment hygiene. Time constraints, lack of equipment, and limited space for food preparation were identified as major barriers to the implementation of safe food handling practices. These findings indicate the need for ongoing training for employees, especially those with indirect contact with food. Furthermore, improving working conditions, including the availability of equipment and optimization of food preparation space, is crucial for the consistent application of hygienic standards and improving food safety in preschool institutions. Conclusion: This study provides a detailed insight into the level of knowledge, attitudes, and practices regarding food safety in preschool institutions in Podgorica, highlighting the importance of ongoing education and training for all employees who handle food. Identified barriers, such as time constraints, lack of equipment, and limited space for food preparation, indicate the need for systemic improvements in the working environment. These findings may serve as a foundation for the development of targeted educational programs and policies aimed at enhancing hygiene standards and increasing food safety, directly contributing to the protection of children's health and well-being in these institutions.
Authors Key words:	briga o djeci; rukovaoci hranom; bezbjednost hrane; KAP istaživanje; predškolska ustanova
Authors Key words:	Childcare; Food handlers; Food safety; KAP survey; Preschool
Language:	Serbian

Abstract:

Uvod: Bezbjednost hrane u predškolskim ustanovama od suštinskog je značaja za zaštitu zdravlja djece mlađe od pet godina, koja su posebno osjetljiva na bolesti koje se prenose hranom. U Crnoj Gori, do sada nije sprovedeno istraživanje ove vrste, što ukazuje na potrebu za procjenom nivoa znanja, stavova i praksi zaposlenih koji rukuju s hranom u ovim ustanovama. Naučna literatura ističe da su obroci posluženi u predškolskim ustanovama ključni za zdravlje miliona djece širom svijeta, te da je adekvatna obuka zaposlenih neophodna u skladu sa zakonskim regulativama. Faktori poput loše lične higijene, neadekvatnih temperatura pripreme i čuvanja hrane, neodgovarajuće higijene površina i opreme, kao i unakrsne kontaminacije, prepoznati su kao značajni rizici za bolesti koje se prenose hranom. Ciljevi: Ciljevi ove studije bili su: sticanje novih naučnih saznanja ispitivanjem nivoa znanja, stavova i praksi zaposlenih u predškolskim ustanovama u Podgorici koji pripremaju hranu za djecu i dolaze u kontakt s njom, procjena međusobne povezanosti tih faktora, analiza uticaja sociodemografskih karakteristika, identifikacija rizičnih praksi kroz posmatranje radnih aktivnosti, procjena potrebe za dodatnom edukacijom zaposlenih koji rukuju hranom, kao i preporuke za poboljšanje znanja, stavova i praksi u cilju poboljšanja bezbjednih i higijenskih standarda. Materijal i metode: Podaci su prikupljeni putem strukturiranog upitnika zatvorenog tipa, koji je sadržao 84 pitanja za osoblje s direktnim kontaktom s hranom i 56 pitanja za osoblje s indirektnim kontaktom. Dodatno, korišćena je opservaciona kontrolna lista za procjenu bezbjednih i higijenskih praksi. Istraživanjem je obuhvaćeno svih 972 zaposlena s direktnim i indirektnim kontaktom s hranom u 19 predškolskih ustanova u Podgorici, čime je osigurana sveobuhvatna zastupljenost ispitanika i povećana validnost prikupljenih podataka. Prikupljeni podaci analizirani su primjenom deskriptivne statistike i odgovarajućih statističkih testova, pri čemu je ukupna srednja vrijednost klasifikovana prema Bloom cut-off metodologiji, uz prag značajnosti p<0,05. Rezultati: Ispitanici su pokazali dobro znanje, na granici između dobrog i umjerenog (84,15% ± 6,22%), pozitivan stav (94,80% ± 0,75%) i zadovoljavajuću praksu (78,52% ± 1,08%) u vezi s bezbjednošću hrane. Utvrđena je umjerena pozitivna korelacija između znanja i stavova (r = 0,28, p < 0,05), znanja i prakse (r = 0,16, p < 0,05), kao i između stavova i prakse (r = 0,23, p < 0,05). Analiza je pokazala da socio-demografske karakteristike, poput starosti, nivoa obrazovanja, dužine radnog staža, prethodnog radnog iskustva, učešća na obukama, implementacije HACCP sistema i pohađanja kursa „higijenskog minimuma", imaju statistički značajan uticaj (p < 0,05) na nivo znanja, stavova i praksi zaposlenih. Zaposleni s direktnim kontaktom s hranom (n = 113) postigli su bolje rezultate u znanju (89,54% ± 3,44%), stavovima (95,72% ± 4,53%) i samoprijavljenoj praksi (93,76% ± 6,32%) u poređenju s onima s indirektnim kontaktom (n = 859), čiji su rezultati bili: znanje (83,43% ± 11,7%), stavovi (90,60% ± 1,92%) i samoprijavljena praksa (77,96% ± 1,34%). Samoprijavljena praksa rukovanja hranom bila je zadovoljavajuća (78,52 ± 1,08%), dok je posmatrana praksa pokazala niže vrijednosti (53,09 ± 1,71%), što ukazuje na nesklad između teorijskog znanja i stvarne primjene bezbjednih i higijenskih standarda. Statistički značajne razlike (p < 0,05) identifikovane su između samoprijavljenih i posmatranih praksi, posebno kod pitanja 12 i 13 od ukupno 14 analiziranih. Varijacije postaju statistički značajnije (p < 0,05) kada se analiziraju bezbjedni i higijenski postupci zaposlenih u direktnom kontaktu s hranom, gdje su samoprijavljene prakse (93,76% ± 6,32%) bile više nego posmatrane prakse (64,65 ± 27,73%). Razlika je očigledna (p < 0,05) i među zaposlenima s indirektnim kontaktom s hranom, gdje su samoprijavljene prakse iznosile (77,96% ± 1,34%), a posmatrane (53,67 ± 1,71%). Iako je ukupno znanje ispitanika ocijenjeno kao dobro (84,15 ± 6,22%), rezultati pokazuju statistički značajne razlike između ispitanika s direktnim (89,54 ± 3,44%) i indirektnim (83,43 ± 11,7%) kontaktom s hranom. U dijelu B upitnika, koji je bio namijenjen zaposlenima s direktnim kontaktom s hranom, uočene su razlike u zavisnosti od tema kao što su lična higijena, kontrola vremena i temperature, unakrsna kontaminacija, čuvanje hrane i higijena opreme. Vremenska ograničenja, nedostatak opreme i ograničen prostor za pripremu hrane identifikovani su kao glavne prepreke za primjenu bezbjednih praksi rukovanja s hranom. Ovi nalazi ukazuju na važnost redovnih obuka za zaposlene, naročito za one koji imaju indirektan kontakt s hranom. Takođe, unapređenje radnih uslova, uključujući dostupnost opreme i optimizaciju prostora za pripremu hrane, ključno je za dosljednu primjenu higijenskih standarda i poboljšanje bezbjednosti hrane u predškolskim ustanovama. Zaključak: Ova studija pruža detaljan uvid u nivo znanja, stavove i prakse u vezi sa bezbjednošću hrane u predškolskim ustanovama u Podgorici, ističući značaj kontinuirane edukacije i obuke za sve zaposlene koji rukuju s hranom. Identifikovane prepreke, poput vremenskih ograničenja, nedostatka opreme i ograničenog prostora za pripremu hrane, ukazuju na potrebu za sistemskim poboljšanjima u radnom okruženju. Ovi nalazi mogu poslužiti kao osnova za razvoj ciljanih edukativnih programa i politika usmjerenih na unapređenje higijenskih standarda i povećanje bezbjednosti hrane, čime se direktno doprinosi zaštiti zdravlja i dobrobiti djece u ovim ustanovama.