“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Lajović, Dragan
Mogućnost razvoja zajedničkih fondova u našim uslovima
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
Academic metadata
Phd. theses
Društveno-humanističke nauke
doktor nauka - ekonomske nauke
Univerzitet Crne Gore
Ekonomski fakultet
Studijski program Ekonomija
Other Theses Metadata
The possibility of developing mutual funds in our conditions
PDF/A (pages)
Zajednički fondovi su korporacije ili fondovi čiji je jedini posao da investiraju novac svojih akcionara u akcije, obveznice ili neke druge hartije od vrijednosti tržišta kapitala ili nešto rjeđe tržišta novca. Oni ostvaruju svoje ciljeve bazirane na moguućnosti širenja sopstevnog ulaganja posredstvom raznovrsnih hartija od vrijednosti, minimizirajući rizik i obezbjeđujući kontinuiranu profesionalnu superviziju u selekciji i realizaciji svojih investicija. U suštini je zajednički fond jedan širok investicioni račun, svojina mnoštva individua čije hartije od vrijednosti sa prihodima i rashodima, profitima i gubicima odražavaju proporciju njihovih individualnih hartija na računu. Ove finansijske institucije svoje investicione ciljeve ostvaruju kroz: (1) Očuvanje (uvećanje) vrijednosti kapitala; (2) Diverzifikaciju portfolija i (3) Profesionalni menadžment. Kako se radi o ulaganjima na duži vremnski period pored značajnih poreskih benefita zajednički fondovi omogućava širok spektar usluga koje ih čine veoma atraktivnim za ulaganje poput: privilegije transfera, automatskog investiranja i reinvestiranja, privilegije pisanja čekova, izvršenja penzionog plana, sistematskog plana povlačenja, telegrafskog transfera, dobijanja informacija putem interneta i dr.
Zajedničke fondove je zavisno od kriterijuma i ciljeva moguće klasifikovati na različite načine. Njihova najznačajnija podjela na otvorene i zatvorene fondove proističe iz promptne mogućnosti promjene ročne strukture sredstava akcionara s jedne i broja akcija koji nude s druge strane. To su najvažniji demarkacioni atributi ali ne treba zanemariti ni : tehnologiju i mjesto trgovanja, neto vrijednost aktive, fenomen diskonta, brokersku proviziju i mogućnost korišćenja leveridža.
Prilikom analize fenomena zajedničkih fondova treba imati u vidu dugu tradiciju koju ove finansijske institucije imaju u razvijenim tržišnim ekonomijama. Finansijski autoriteti ovih zemalja se uvijek sa dozom opreza odnose prema ovoj oblasti što učesnike na tržištu tjera na korektno poslovno ponašanje. Uvažavajući porast broja zajedničkih fondova, obima transakcija, stepena njihovog učešća na finansijskim tržištima ove institucije poprimaju karakter industrije kako se u poslednje vrijeme i uobičava govoriti o njima.
U zemljama u tranziciji se procesom transfera državne (društvene) u privatnu svojinu primjenom jednog od modela (vaučerska privatizacija) javljaju intermedijarne institucije oličene u privatizacionim fondovima. Njihova načela poslovanja, organizacija, princip funkcionisanja i transformacija su različito definisani u različitim zemljama. Njihova misija koncentracije vlasništva i efikasnijeg korporativnog upravljanja pokazuje sve svoje mane i vrline na primjerima ekonomija koje su date kao studije slučaja u radu.
Za očekivati je da i u Crnoj Gori ove finansijske institucije imaju misiju koji su imale u procesu privatizacije u ostalim zemljama u tranziciji. Pored privatizacionih fondova svoje mjesto i ulogu na finansijskom tržištu treba pod određenim pretpostavkama da nađu: zatvoreni fondovi, fondovi za podršku malom i srednjem biznisu, fondovi tržišta novca, otvoreni fodnovi. Obzirom na iskustva sa “piramidalnim šemama” i transakcije “vrućim novcem” veoma je poželjno da razvoj industrije zajedničkih fondova u našim uslovima otpočne zatvorenim fondovima i da bude kontrolisan od strane Komisije za hartije od vrijednosti.
Mutual funds are corporations or funds, whose only business is to invest the money of their shareholders in shares, bonds, or some other securities on the capital market, or in some cases on money market. These funds reach their goals, based on the possibility of expansion of their own investments, through variety of securities, minimizing the risk and providing continuous professional supervision in selection and realization of their investments. Basically, mutual fund is a wide investment account, property of myriad of individuals, whose securities along with their incomes and costs as well as profits and losses portray proportion of their separate securities on the account. These financial institutions reach their investment goals through the following: (1) Preservation (enlargement) of the capital value; (2) Diversification of portfolio; (3) Professional management. Since it is a long-term investment, besides the significant taxation benefits, mutual funds provide variety of services, which make them very attractive for investments such as: transfer privilege, automatic investment and reinvestment, privilege of writing checks, realization of pension plan, systematic plan of withdrawal, telegraph transfer, getting information via internet, etc.
Depending on criteria and goals, it is possible to classify mutual binds on different ways. Their most important classification on opened and closed funds results from the prompt possibilty of change of time structure of shareholders' capital, on one side, and the number of offered shares, on the other side. These are the most important demarcation attributes, but also the following issues should not be neglected: technology and the place of trade, net-value of assets, phenomenon of discount, broker provision and the possibility of leveridge.
Analyzing the phenomenon of mutual funds, it is necessary to have in mind long tradition, which these institutions have in developed market economies. Financial authorities of these countries always regard to this area with a certain degree of caution, which makes market participants act correctly. Respecting the increasing number of mutual funds, volume of transactions as well as their degree of participation on financial markets, these institutions are starting to gain the character of an industry, which is the term most commonly used recently when speaking of them.
In transitional economies, through the process of transfer of state property into private property, applying one of the models (vaucher privatization), intermediate institutions reflected in privatization funds are starting to appear. Their principles of conducting business, organization, functioning and transformation are defined differently in different countries. Their mission of concentration of ownership and more effective corporate management shows all of its advantages and disadvantages on the examples of economies given as case studies.
It is to expect that in Montenegro these financial institutions have the same mission they had in privatization process in other transitional economies. Besides privatization funds, the following institutions should find, under certain presumptions, their place and role on financial market: closed funds, funds for the support of small and medium enterprises, money market funds, opened funds. Regarding the experiences with "pyramid schemes" and "hot money" transactions, it is desirable that development of mutual funds industry in our conditions starts with closed funds and that it should be controlled by Comission for Securities.
Investicione kompanije. Portfolio, Alokacija aktive, Zajednički fondovi, Zatvoreni fondovi, Privatizacioni fondovi, Fondovi tržišta novca
Zajednički fondovi su korporacije ili fondovi čiji je jedini posao da investiraju novac svojih akcionara u akcije, obveznice ili neke druge hartije od vrijednosti tržišta kapitala ili nešto rjeđe tržišta novca. Oni ostvaruju svoje ciljeve bazirane na moguućnosti širenja sopstevnog ulaganja posredstvom raznovrsnih hartija od vrijednosti, minimizirajući rizik i obezbjeđujući kontinuiranu profesionalnu superviziju u selekciji i realizaciji svojih investicija. U suštini je zajednički fond jedan širok investicioni račun, svojina mnoštva individua čije hartije od vrijednosti sa prihodima i rashodima, profitima i gubicima odražavaju proporciju njihovih individualnih hartija na računu. Ove finansijske institucije svoje investicione ciljeve ostvaruju kroz: (1) Očuvanje (uvećanje) vrijednosti kapitala; (2) Diverzifikaciju portfolija i (3) Profesionalni menadžment. Kako se radi o ulaganjima na duži vremnski period pored značajnih poreskih benefita zajednički fondovi omogućava širok spektar usluga koje ih čine veoma atraktivnim za ulaganje poput: privilegije transfera, automatskog investiranja i reinvestiranja, privilegije pisanja čekova, izvršenja penzionog plana, sistematskog plana povlačenja, telegrafskog transfera, dobijanja informacija putem interneta i dr.
Zajedničke fondove je zavisno od kriterijuma i ciljeva moguće klasifikovati na različite načine. Njihova najznačajnija podjela na otvorene i zatvorene fondove proističe iz promptne mogućnosti promjene ročne strukture sredstava akcionara s jedne i broja akcija koji nude s druge strane. To su najvažniji demarkacioni atributi ali ne treba zanemariti ni : tehnologiju i mjesto trgovanja, neto vrijednost aktive, fenomen diskonta, brokersku proviziju i mogućnost korišćenja leveridža.
Prilikom analize fenomena zajedničkih fondova treba imati u vidu dugu tradiciju koju ove finansijske institucije imaju u razvijenim tržišnim ekonomijama. Finansijski autoriteti ovih zemalja se uvijek sa dozom opreza odnose prema ovoj oblasti što učesnike na tržištu tjera na korektno poslovno ponašanje. Uvažavajući porast broja zajedničkih fondova, obima transakcija, stepena njihovog učešća na finansijskim tržištima ove institucije poprimaju karakter industrije kako se u poslednje vrijeme i uobičava govoriti o njima.
U zemljama u tranziciji se procesom transfera državne (društvene) u privatnu svojinu primjenom jednog od modela (vaučerska privatizacija) javljaju intermedijarne institucije oličene u privatizacionim fondovima. Njihova načela poslovanja, organizacija, princip funkcionisanja i transformacija su različito definisani u različitim zemljama. Njihova misija koncentracije vlasništva i efikasnijeg korporativnog upravljanja pokazuje sve svoje mane i vrline na primjerima ekonomija koje su date kao studije slučaja u radu.
Za očekivati je da i u Crnoj Gori ove finansijske institucije imaju misiju koji su imale u procesu privatizacije u ostalim zemljama u tranziciji. Pored privatizacionih fondova svoje mjesto i ulogu na finansijskom tržištu treba pod određenim pretpostavkama da nađu: zatvoreni fondovi, fondovi za podršku malom i srednjem biznisu, fondovi tržišta novca, otvoreni fodnovi. Obzirom na iskustva sa “piramidalnim šemama” i transakcije “vrućim novcem” veoma je poželjno da razvoj industrije zajedničkih fondova u našim uslovima otpočne zatvorenim fondovima i da bude kontrolisan od strane Komisije za hartije od vrijednosti.