“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Popović, Zorana
Paradigma informacionog društva - izazovi i šanse zemalja u razvoju
Autorstvo-Nekomercijalno 3.0 Srbija (CC BY-NC 3.0)
Academic metadata
Doktorska disertacija
Društveno-humanističke nauke
doktor nauka - ekonomske nauke
Univerzitet Crne Gore
Ekonomski fakultet
Studijski program Ekonomija
Other Theses Metadata
The Information Society Paradigm Challenges and Opportunities for Developing Countries
PDF/A (listova)
Ubrzani napredak telekomunikacionih i računarskih tehnologija pokrenuo je transformaciju uporedivu s industrijskom revolucijom: težište ekonomija pomjera se sa materijalne proizvodnje ka uslugama, podacima i znanju. U tom okruženju informacija i znanje postaju ključni razvojni resursi, a vrijednost se sve više stvara kroz produktivnost i inovacije zasnovane na primjeni informaciono komunikacionih tehnologija (IKT). Takve promjene preoblikuju tehnološke, ekonomske i društvene procese i traže promišljene javne politike i koordinaciju države, privrede, akademske zajednice i civilnog sektora.
Cilj rada je da sistematizuje odnose tehnologije i društva i razmotri teorijske i praktične manifestacije digitalne (informatičke) ekonomije, s posebnim osvrtom na zemlje u razvoju. Specifičan doprinos je analiza na primjeru Crne Gore u kojoj se razmatraju pretpostavke i efekti e-trgovine, uloga digitalnih vještina i povjerenja korisnika te ograničenja infrastrukture i institucija. Digitalna ekonomija se posmatra kao kvalitativno nova razvojna faza koja, za sada, najjasnije pokazuje promjene u praksi i otvara prostor za postepeno preispitivanje pojedinih ekonomskih pojmova, zakonitosti i analitičkih pristupa.
Rezultati ukazuju da digitalna ekonomija može ubrzati rast i smanjiti razvojni jaz samo kada su ispunjeni ključni uslovi (infrastruktura, institucije, vještine, preduzetništvo i prilagođene politike); u suprotnom, očekivani efekti slabe. Uz to, sajber bezbjednost, povjerljivost, integritet i dostupnost podataka te otpornost kritične infrastrukture, predstavlja nužan uslov održivog informacionog društva.
Zaključno, rad doprinosi razumijevanju odnosa tehnologije i društva, ukazuje na raskorak između deklarativnih potencijala digitalne ekonomije i stvarnih ishoda i nudi sažete smjernice za politike: ulagati u infrastrukturu i digitalne vještine, jačati institucionalne kapacitete i pravni okvir, podsticati povjerenje i sajber otpornost te smanjivati digitalne razlike kroz inkluzivne mjere.
Rapid advances in telecommunications and computing technologies have set in motion a transformation comparable to the Industrial Revolution: the focus of economies is shifting from material production to services, data, and knowledge. In this environment, information and knowledge become key development resources, and value is increasingly created through productivity and innovation grounded in the use of information and communication technologies (ICT). Such changes are reshaping technological, economic, and social processes and call for thoughtful public policies and coordination among government, business, academia, and civil society.
The aim of the paper is to systematize the relationships between technology and society and to examine the theoretical and practical manifestations of the digital (information) economy, with particular emphasis on developing countries. A specific contribution is an analysis using Montenegro as a case study, which considers the preconditions and effects of e-commerce, the role of digital skills and user trust, and the constraints posed by infrastructure and institutions. The digital economy is viewed as a qualitatively new stage of development that, for now, most clearly exhibits changes in practice and opens space for the gradual re-examination of certain economic concepts, regularities, and analytical approaches.
The results indicate that the digital economy can accelerate growth and reduce the development gap only when key conditions are met (infrastructure, institutions, skills, entrepreneurship, and tailored policies); otherwise, the expected effects weaken. In addition, cybersecurity—confidentiality, integrity, and availability of data, as well as the resilience of critical infrastructure—constitutes a necessary condition for a sustainable information society. In conclusion, the paper contributes to understanding the relationship between technology and society, highlights the gap between the declared potential of the digital economy and actual outcomes, and offers concise policy guidelines: invest in infrastructure and digital skills; strengthen institutional capacity and the legal framework; foster trust and cyber resilience; and reduce digital divides through inclusive measures.
informaciono društvo, informatička ekonomija, ICT, društvene mreže, društveni mediji, digitalna ekonomija, elektronska trgovina, zemlje u razvoju
information society; information economy; ICT; social networks; social media; digital economy; e-commerce; developing countries
Serbian
Ubrzani napredak telekomunikacionih i računarskih tehnologija pokrenuo je transformaciju uporedivu s industrijskom revolucijom: težište ekonomija pomjera se sa materijalne proizvodnje ka uslugama, podacima i znanju. U tom okruženju informacija i znanje postaju ključni razvojni resursi, a vrijednost se sve više stvara kroz produktivnost i inovacije zasnovane na primjeni informaciono komunikacionih tehnologija (IKT). Takve promjene preoblikuju tehnološke, ekonomske i društvene procese i traže promišljene javne politike i koordinaciju države, privrede, akademske zajednice i civilnog sektora.
Cilj rada je da sistematizuje odnose tehnologije i društva i razmotri teorijske i praktične manifestacije digitalne (informatičke) ekonomije, s posebnim osvrtom na zemlje u razvoju. Specifičan doprinos je analiza na primjeru Crne Gore u kojoj se razmatraju pretpostavke i efekti e-trgovine, uloga digitalnih vještina i povjerenja korisnika te ograničenja infrastrukture i institucija. Digitalna ekonomija se posmatra kao kvalitativno nova razvojna faza koja, za sada, najjasnije pokazuje promjene u praksi i otvara prostor za postepeno preispitivanje pojedinih ekonomskih pojmova, zakonitosti i analitičkih pristupa.
Rezultati ukazuju da digitalna ekonomija može ubrzati rast i smanjiti razvojni jaz samo kada su ispunjeni ključni uslovi (infrastruktura, institucije, vještine, preduzetništvo i prilagođene politike); u suprotnom, očekivani efekti slabe. Uz to, sajber bezbjednost, povjerljivost, integritet i dostupnost podataka te otpornost kritične infrastrukture, predstavlja nužan uslov održivog informacionog društva.
Zaključno, rad doprinosi razumijevanju odnosa tehnologije i društva, ukazuje na raskorak između deklarativnih potencijala digitalne ekonomije i stvarnih ishoda i nudi sažete smjernice za politike: ulagati u infrastrukturu i digitalne vještine, jačati institucionalne kapacitete i pravni okvir, podsticati povjerenje i sajber otpornost te smanjivati digitalne razlike kroz inkluzivne mjere.