“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Ovaj rad bavi se jezičkim obilježjima policijskog diskursa, prvenstveno pisanog jezika policijskih izvještaja, njegovim gramatičkim i leksičkim karakteristikama koja ga defmišu kao specifičan vid diskursa i izdvajaju u odnosu na jezik opšte komunikacije. Govorimo o jednoj osobenoj upotrebi jezika, specifičnoj prirodi, odlikama i posebnom značenju preferiranih leksičkih jedinica kao i njihovoj frekventnosti u ovom tipu registra u poređenju sa onom u velikim korpusima engleskog j ezika, kakvi su BNC ili Bank of English. Narativna struktura policijskih izvještaja, koji čine veći dio korpusa ovog istraživanja, omogućila je i ispitivanje metoda evaluacije događaja u njima, odnosno analizu jezičkih sredstava u službi iznošenja ličnih sudova i stavova policijskih službenika, koji su zanimljivi naročito sa stanovišta leksike. Policijski diskurs je u tijesnoj vezi sa pravnim registrom po svojoj dominantno birokratskoj prirodi, visokim stepenom formalnosti, kompleksnom sintaksom i brojnim terminima koji imaju zasebno pravno značenje različito od onoga koje neka riječ ili sintagma ima u svakodnevnoj upotrebi. Naše istraživanje vrši se u interesu proširivanja saznanja na planu forenzičke lingvistike, mlade discipline koja u savremenom svijetu dobij a sve veću popularnost i primjenu. Do danas nije izvršeno obimnije istraživanje jezičkih posebnosti ovog tipa diskursa na engleskom jeziku. Stoga smatramo da bi ovakvo istraživanje moglo znatno da doprinese potvrđivanju autentičnost izjava koje su dali osumnjičeni ili svjedoci tokom ili nakon policijskog saslušanja. Takođe, činjenica je da razlike između policijskog i opšteg jezika često dovode do nesporazuma u međusobnim kontaktima policijskih službenika i laika i mogu imati ozbiljne implikacije u pogledu konačnog ishoda saslušanja. Sistematsko opisivanje ovih razlika, sa gramatičkog, pragmatičkog i stilističkog stanovišta, moglo bi da bude značajno za razvoj forenzičke lingvistike ali i nauke o jeziku u cjelini.
This dissertation examines the linguistic features of police discourse, primarily the language of police reports and its grammatical and lexical characteristics which define it in terms of specific type of discourse and distinguish it from the general language used in everyday communication. We discuss the singularities of nature, characteristics and intended meaning of preferred lexical units, their occurrence and frequency in comparison to those in large corpora of English such as BNC or the Bank of English. The narrative structure of the police reports which comprise the largest part of our corpus enables examination of the evaluative methods used by police officers i.e. the means of expressing personal attitudes and judgments which are particularly interesting from the lexical point of view. Police discourse is closely linked with legal language in its overly bureaucratic nature distinguished by the high level of formality, complex syntax, use of archaisms and numerous terms with specific legal meaning different from the one a word or phrase has in its everyday usage. The aim of this research is the expansion of the boundaries of forensic linguistics, a young and prosperous discipline with gaining popularity and application in the contemporary world. No extensive research of the linguistic peculiarities of police discourse in English has been done until today. Therefore, we consider this type of research to be beneficial for the verification of authenticity of statements given by suspects and witnesses during or after police interrogations. Furthermore, the fact is that the differences between police and general language frequently lead to misunderstandings during interactions between police officers and laymen which can have serious implications on the outcome of interrogations. Systematic description of these differences, from grammatical, pragmatic and stylistic perspectives can be significant for further development of forensic linguistics as well as for linguistics in general.
policijski diskurs, forenzička lingvistika, pravni jezik, policijski izvještaji, narativ, evaluacija
Ovaj rad bavi se jezičkim obilježjima policijskog diskursa, prvenstveno pisanog jezika policijskih izvještaja, njegovim gramatičkim i leksičkim karakteristikama koja ga defmišu kao specifičan vid diskursa i izdvajaju u odnosu na jezik opšte komunikacije. Govorimo o jednoj osobenoj upotrebi jezika, specifičnoj prirodi, odlikama i posebnom značenju preferiranih leksičkih jedinica kao i njihovoj frekventnosti u ovom tipu registra u poređenju sa onom u velikim korpusima engleskog j ezika, kakvi su BNC ili Bank of English. Narativna struktura policijskih izvještaja, koji čine veći dio korpusa ovog istraživanja, omogućila je i ispitivanje metoda evaluacije događaja u njima, odnosno analizu jezičkih sredstava u službi iznošenja ličnih sudova i stavova policijskih službenika, koji su zanimljivi naročito sa stanovišta leksike. Policijski diskurs je u tijesnoj vezi sa pravnim registrom po svojoj dominantno birokratskoj prirodi, visokim stepenom formalnosti, kompleksnom sintaksom i brojnim terminima koji imaju zasebno pravno značenje različito od onoga koje neka riječ ili sintagma ima u svakodnevnoj upotrebi. Naše istraživanje vrši se u interesu proširivanja saznanja na planu forenzičke lingvistike, mlade discipline koja u savremenom svijetu dobij a sve veću popularnost i primjenu. Do danas nije izvršeno obimnije istraživanje jezičkih posebnosti ovog tipa diskursa na engleskom jeziku. Stoga smatramo da bi ovakvo istraživanje moglo znatno da doprinese potvrđivanju autentičnost izjava koje su dali osumnjičeni ili svjedoci tokom ili nakon policijskog saslušanja. Takođe, činjenica je da razlike između policijskog i opšteg jezika često dovode do nesporazuma u međusobnim kontaktima policijskih službenika i laika i mogu imati ozbiljne implikacije u pogledu konačnog ishoda saslušanja. Sistematsko opisivanje ovih razlika, sa gramatičkog, pragmatičkog i stilističkog stanovišta, moglo bi da bude značajno za razvoj forenzičke lingvistike ali i nauke o jeziku u cjelini.