“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
Academic metadata
Doktorska disertacija
Društveno-humanističke nauke
doktor nauka - filološke nauke
Univerzitet Crne Gore
Filozofski fakultet
Studijski program Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti
Other Theses Metadata
Montenegrin poetry in the period between two world wars
[O. Vojičić-Komatina]
PDF/A (257 listova)
Crnogorska poezija - 1919-1939 - Istorijat
Bečanović, Tatjana, 1969- (mentor)
Radulović, Zorica (član komisije)
Vukićević-Janković, Vesna, 1973- (član komisije)
Ova doktorska disertacija ima za predmet proučavanja crnogorsku poeziju u razdoblju između dva svjetska rata i to sa posebnim osvrtom na avangardne kodove. Književna kritika nije u potrebnoj mjeri proučila ovaj period razvitka crnogorske poezije, nepravedno je svrstavajući izričito u okvire socijalne literature. Priznajući postojanje samo socrealističkog prosedea u ovoj poeziji, kritika je prilično zanemarila drugačije pjesničke postupke koji su realizovani u međuratnom periodu. Osvrtati se samo na socijalnu poeziju i stilsko-jezičke postupke prilične toj literaturi, ujedno znači proglasiti je jednostranom i čak ideološkom, a naš zadatak je bio i dokazati da ona to svakako nije bila u potpunosti. Istina je da je prodor avangarde bio otežan usljed tradicionalnih modela stvaranja u crnogorskom društvu, ali je nesporno da su postojali i pjesnici koji u najburnijem vremenu svjetske istorije oblikuju poetski materijal na drugačiji način. Antitradicionalizam i antinarativnost kao ključne koordinate avangarde, ipak, nalaze svoje mjesto i u epski modelovanom crnogorskom kulturnom prostoru i to kroz postupke malobrojnih pjesnika koji su zagovarali evropske tendencije. Dakle, poetička načela pjesnika koji unose inovativne tehnike u poetski diskurs, u ovom radu su podvrgnuta analitičko-sintetičkom pristupu, sve uz pomoć insrumentarija savremene stihologije kako bi se dokazalo da prodor avangardnih refleksa nije bio zanemarljiv. Na temelju dvije po mnogo čemu opozitivne poetike, avangardne i socrealističke, proučili smo i prikazali dva modela literarnosti, jedan podražavalački i okrenut snovnom svijetu, a drugi strogo mimetički i sa konceptom prepričavanja svijeta realne egzistencije. Proučiti obije poetike bilo je neophodno, jer u njihovoj uporedivosti konstituiše se osnovna problematika našeg zadatka - dug put crnogorske poezije od epskih, kolektivnih obrazaca pa do razvitka subjektivnosti kroz liriku i napokon, do odupiranja tradicionalnom poetičkim mjerilima.
This PhD thesis has as its object of study Montenegrin poetry in the period between two world wars codes with a particular attention to avant-garde codes. Literary critics haven't studied enough this period of development of Montenegrin poetry, classifying it unfairly within the framework of social literature only.Admitting only the existence of social-realist basic principle in this poetry,critics quite ignored other poetic procedures which were realized in the interwar period.Refering only to social poetry and stylistic and linguistic procedures which are suitable for this literature means, at the same time, declaring it one-sided and even ideological, and our task was to prove that it certainly was not completely. The truth is that the breakthrough of avant-garde was difficult because of traditional models of creation in Montenegrin society,but undoubtedly there were poets who,in the most tumultuous time of the world history,shaped poetic material in a different way.Anti-traditionalism and anti-narrative as the key coordinates of avant- garde,find their place in the epically modelled Montenegrin cultural space through procedures of the few poets who followed European trends. Therefore, in this thesis, poetic principles of the poets who bring innovative techniques into poetic discourse, are subjected to analytic-synthetic method and all that with the help of instruments of the moden verse science, in order to prove that the breakthrough of avant-garde reflexes was not insignificant.on the basis of two, in many ways opposing poetics,avant-garde and social-realist, we have studied and shown two literary linguistic procedures, one of them imitative and oriented to the world of dreams,and the other one strictly mimetic and with the concept of narrative of the world of real existence.Studying both poetics was necessary,because in their comparability is constituted the main issue of our task-a long way of Montenegrin poetry from epic, collective patterns to the development of subjectivity through lyrics and, finally, to resistance to traditional poetic standards.
Ova doktorska disertacija ima za predmet proučavanja crnogorsku poeziju u razdoblju između dva svjetska rata i to sa posebnim osvrtom na avangardne kodove. Književna kritika nije u potrebnoj mjeri proučila ovaj period razvitka crnogorske poezije, nepravedno je svrstavajući izričito u okvire socijalne literature. Priznajući postojanje samo socrealističkog prosedea u ovoj poeziji, kritika je prilično zanemarila drugačije pjesničke postupke koji su realizovani u međuratnom periodu. Osvrtati se samo na socijalnu poeziju i stilsko-jezičke postupke prilične toj literaturi, ujedno znači proglasiti je jednostranom i čak ideološkom, a naš zadatak je bio i dokazati da ona to svakako nije bila u potpunosti. Istina je da je prodor avangarde bio otežan usljed tradicionalnih modela stvaranja u crnogorskom društvu, ali je nesporno da su postojali i pjesnici koji u najburnijem vremenu svjetske istorije oblikuju poetski materijal na drugačiji način. Antitradicionalizam i antinarativnost kao ključne koordinate avangarde, ipak, nalaze svoje mjesto i u epski modelovanom crnogorskom kulturnom prostoru i to kroz postupke malobrojnih pjesnika koji su zagovarali evropske tendencije. Dakle, poetička načela pjesnika koji unose inovativne tehnike u poetski diskurs, u ovom radu su podvrgnuta analitičko-sintetičkom pristupu, sve uz pomoć insrumentarija savremene stihologije kako bi se dokazalo da prodor avangardnih refleksa nije bio zanemarljiv. Na temelju dvije po mnogo čemu opozitivne poetike, avangardne i socrealističke, proučili smo i prikazali dva modela literarnosti, jedan podražavalački i okrenut snovnom svijetu, a drugi strogo mimetički i sa konceptom prepričavanja svijeta realne egzistencije. Proučiti obije poetike bilo je neophodno, jer u njihovoj uporedivosti konstituiše se osnovna problematika našeg zadatka - dug put crnogorske poezije od epskih, kolektivnih obrazaca pa do razvitka subjektivnosti kroz liriku i napokon, do odupiranja tradicionalnom poetičkim mjerilima.