“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
Academic metadata
Phd. theses
Društveno-humanističke nauke
doktor nauka - filozofija
Univerzitet Crne Gore
Filozofski fakultet
Studijski program Istorija
Other Theses Metadata
Political ideas and ideologies in Montenegro 1945. – 1955.
[A. Prekić]
PDF/A (505 pages)
Istorija Crne Gore / Političke ideje-Ideologija - History of Montenegro / Political idea – Ideology
Andrijašević, Živko, 1967- (mentor)
Borozan, Đorđe, 1947- (član komisije)
Perošević, Nenad, 1973- (član komisije)
Društveno-politički sistem uspostavljen na prostoru Crne Gore, nakon drugog svjetskog rata, imao je sve karakteristike totalitarne vlasti. Osnova svake totalitarističke vlasti je ideologija, odnosno političke ideje koje se vremenom sakralizuju i uz indoktrinaciju stanovništva i druge mehanizme pretvaraju u političku religiju odnosno ideologiju. Početna teza o totalitarističkom društvu uspostavljenog u Crnoj Gori nakon 1945. godine otvorila je pitanje izučavanja političkih ideja i ideologija socijalističkih vlasti u Crnoj Gori u periodu 1945. – 1955. godine. Bilo je neophodno problematizovati i definisati osnovne političke ideje socijalističkih vlasti u Crnoj Gori, način na koje su one sakralizovane, modele izmišljanja tradicija, mitova i rituala kao i mehanizme indoktrinacije. Konačno, na osnovu ovih teza očekivao se odgovor na istraživačko pitanje: da li je i u Crnoj Gori u ovom periodu došlo do antropološke revolucije i stvaranja Novog, socijalističkog čovjeka? Rezultati polaznih istraživanja potvrdili su navedene teze i kao takve, postale osnova za definisanje naučnih hipoteza rada:
1. Centralizovana vlast Komunističke partije, kontrola svih segmenata političkog, društvenog, ekonomskog i kulturnog života daje osnova za tvrdnju da je u Crnoj Gori nakon drugog svjetskog rata uspostavljena država sa elementima totalitarističke vlasti.
2. Sopstvene političke ciljeve, Komunistička partija definiše kroz političke ideje koje sakralizuje i pretvara u učenje koje je zabranjeno dovoditi u pitanja. Političke ideje se objedinjavaju, dobijaju formu zaokruženog učenja odnosno ideologije i kao takve postaju sposobne da ujedine veliki broj ljudi i pokrenu ih na političko djelovanje.
3. Paralelno sa sakralizacijom političkih ideja odvija se i proces izmišljanja tradicija, rituala i mitova kojima se uz pomoć birokratije učvršćuje vlast Komunističke partije i stvaraju mehanizmi koji vežu pojedinca za ideologiju.
4. Komunistička partija preko institucija koje kontroliše, masovnih organizacija, obrazovanja, stvaralaštva i na mnoge druge načine, organizuje cijeli sitem aktivnosti preko kojih vrši indoktrinaciju ljudi i vezuje ih za sopstvenu ideologiju. Svaka od ovih institucija ili organa, ideološki rad među stanovništvom realizovala je pod kontrlom Komunističke partije i njenih političkih ideja.
5. U prvoj deceniji socijalističke vlasti u Crnoj Gori došlo je do antropološke revolucije i formiranja novog, socijalističkog čovjeka koji je prihvatao političke ideje i ideologiju Komunističke partije, oblike i forme ponašanja i moralno-etička pravila za koja se ta vlast zalagala.
Hijerarhijski ustrojen, dogmatizovan i kontrolisan sa vrha, društveno-politički sistem uspostavljen na prostoru Crne Gore 1945. godine imao je jasnu ambiciju da ostvari kontrolu nad svim segmentima društvenog života. Komunistička partija kao nosilac tih promjena, pokušava da kontroliše, usmjerava i ograničava sve aspekte javnog i privatnog života. Ukida se politički pluralizam, uvodi praksa centralističkog upravljanja, ograničava sloboda govora i štampe, uspostavlja potpuna kontrola nad institucijama, privredom, obrazovanjem, kulturom i medijima. Partija i njena politička elita sprovodi apsolutnu političku dominaciju i „u ime naroda“ preuzima ulogu tumača opšte volje. Politički monopol omogućava neograničenu društvenu moć ali i mehanizme koji ne dozvoljavaju preispitivanje i kritiku ovako definisanog političkog sistema. Na tradicijama oslobodilačkog rata i revolucije, Komunistička partija inauguriše političke ideje socijalizma koje u sebi apstrahuju viziju boljeg, pravednijeg, humanijeg društva socijalne pravde. Socijalističku ideologiju komunisti predstavljaju kao antipod svih društvenih koncepata i ideja na kojima je zasnivan politički život u prethodnim društvenim ciklusima. Umjesto siromaštva nude blagostanje, jednakost umjesto podjela, nova radna mjesta umjesto nezaposlenosti, ukidanje svih oblika diskriminacije, umjesto sukoba na vjerskoj i nacionalnoj osnovi nude politiku bratstva i jedinstva, crnogorsku državnost umjesto politike ugnjetavanja. Na ovim vrijednostima definiše se i pet osnovnih političkih ideja komunističke vlasti u Crnoj Gori. To su ideal socijalizma, ideal revolucije i NOB-a, ideal bratstva i jedinstva, ideal rada i ideal novih društvenih snaga. Pet političkih ideja, Komunistička partija sakralizuje i podiže na stepen učenja ili dogme koji nije moguće preispitivati i kritički analizirati. Sakralizovane političke ideje dopunjene su izmišljanjem tradicija, simbola i rituala a cijeli proces je pratio sistem kolektivne i organizovane indoktrinacije stanovništva. Sakralizacija pet političkih ideja komunističkih vlasti u Crnoj Gori biće osnov za stvaranje nove političke religije, odnosno ideologije koja će naknadno, kroz mehanizme indoktrinacije dovesti do stvaranja novog, socijalističkog čovjeka u Crnoj Gori.
Sredinom dvadesetog vijeka u Crnoj Gori su se dogodile najkopleksnije društvene promjene koje su iz temelja promjenile politički, ekonomski i socijalni profil zemlje. Jedan od ključnih segmenata tog procesa je antropološka revolucija koja kao konačan cilj treba da stvori Novog-socijalističkog čovjeka u Crnoj Gori. Bez obzira što kontroliše sve segmente društvenog organizovanja, između ostalog i represivni aparat, komunistički sistem ne želi da vlada silom. Naprotiv, pokušava da stvori atmosferu u kojoj će pojedinac dobrovoljno prihvatiti ideološke postavke novog sistema i ponašati se u skladu sa njima. Komunistička partija sakralizacijom sopstvenih političkih ideja, izmišljanjem tradicija, rituala i simbola i kasnije kroz proces indoktrinacije pokušava da približi ideologiju pojedincu i uključi ga u ideološki koncept novih vlasti. Taj proces prate obećanja o novom, boljem i sretnijem životu koji će doći kao posljedica uvođenja socijalističkih društvenih odnosa. To je obećanje o društvu socijalne jednakosti, koje promoviše žene i mlade, društva koje afirmiše vjersku i nacionalnu toleranciju i svakom pojedincu garantuje pravo na rad. Upravo u novoj nadi koju nudi komunizam možemo pronaći odgovor zašto su političke ideje socijalizma bile prihvatljive običnom crnogorskom građaninu i zašto on formalno pristaje na ulogu Novog-socijalističkog čovjeka. Taj građanin ne razumije teorijske osnove socijalističke ideologije, nije mu jasan dijalektički materijalizam, samoupravljanje ili klasne teorije ali jako dobro razumije nadu koju mu nudi komunizam. Razumije da jedna politika nudi nadu o boljem životu i on je spreman na takav kompromis. Ponuda Komunističke partije nije ostala samo obećanje, konkretni rezultati bili su uočljivi svega nekoliko godina nakon rata. Obnovljena infrastruktura, razvoj industrije, urbanizacija i opšte podizanje kvaliteta života niko nije mogao osporiti. Malo je bilo onih koji su 1955. godine mogli reći da žive lošije nego što je to bilo prije dolaska komunista na vlast. Impresivni rezultati ostvareni su i na emancipaciji stanovništva. Eliminisana je nepismenost, besplatno obrazovanje postalo je dostupno svima a Crna Gora dobila je prve nacionalne kulturne institucije. Svi ovi procesi odvijali su se u jednom političkom sistemu koji je imao sve karakteristike totalitarnog sistema. Međutim, i pored te činjenice, takav sistem u Crnoj Gori nije prekinuo ni jedan proces društvene i kulturne emancipacije. Šta više, potpuno je preokrenuo civilizacijski razvoj Crne Gore i za kratko vrijeme nadoknadio viševjekovno zaostajanje crnogorskog društva za modernim procesima društvenog razvoja.
The socio-political system established in the territory of Montenegro after the Second World War, he had all characteristics of a totalitarian society. Grounds of each totalitarian government is the ideology, or political ideas which over time dogmatising and with a indoctrination of the population and other mechanisms transformed into a political religion that is ideology. Initial thesis of the totalitarian society established in Montenegro since 1945 opened the issue of the research of political ideas and ideologies socialist government in Montenegro in the period 1945 - 1955. It was essential to problematise these and define the basic political ideas of the socialist authorities in Montenegro, the manner in which they are converted into doctrine, models fabrications traditions, myths and rituals and mechanisms of indoctrination. Finally, based on these theses anticipated an answer to the research issue: whether it is in Montenegro during this period occurred an anthropological revolution and the creation of New, socialist man? Results of initial studies have confirmed this hypothesis and as such, became the basis for defining the scientific hypothesis:
1. Centralized authority of the Communist Party, control all segments of the political, social, economic and cultural life provides the basis for the claim that the in Montenegro after the Second World War established the state with elements of totalitarian government.
2. Their political aims, the Communist Party is defined through political ideas which dogmatising and transformed into a doctrine that is forbidden to questions. Political ideas are uniting, getting a rounded form of dogma or ideology and as such become able to unite a large number of people and raise them to political action.
3. In parallel with the sacralization of political ideas is carried out and the process fabrications traditions, rituals and myths with the assistance of of bureaucracy strengthens the power of the Communist Party and create mechanisms that binding individuals to an ideology.
4. The Communist Party through institutions which controlled, mass organizations, education, creative work, and in many other ways, organizing the whole system of activities through which performs indoctrination of people and binds them to their own ideology. Each of these institutions or bodies, ideological work among the population realized under kontrlom Communist Party and their political ideas.
5. In the first decade of socialist government in Montenegro occurred anthropological revolution and the formation of a New, socialist man who had accepted the political ideas and ideology of the Communist Party, shape and form behavior and moral-necessary ethical rules which is authority advocated.
A hierarchical organized, under dogma affect and controlled from the top, the socio-political system established in Montenegro in 1945 had a clear ambition to achieve control over all aspects of social life. The Communist Party as a carrier of such changes, attempt to control, direct and restricts all aspects of public and private life. Abolishes the political pluralism, introduces the practice of centralized management, restricting freedom of speech and press, established complete control over the institutions, economy, education, culture and the media. The party and its political elite conducts absolute political domination through paroles of "behalf of the people" takes on the role interpreters of the general will. Political monopoly allows unrestricted social power well as mechanisms which do not allow such a review and critique of the political system
defined. In the traditions of the liberation war and revolution, the Communist Party inaugurates political ideas of socialism, which in themselves abstracted vision of a better, fairer, humane society of social justice. Socialist ideology Communists presented as an antipode of social concepts and ideas which is to be based on political life in previous social cycles. Instead of poverty provide prosperity, equality, , new jobs unemployment, the elimination of all forms of discrimination, conflict on religious and ethnic grounds provide a policy of brotherhood and unity, Montenegrin statehood policy of oppression. At these values is defined the five basic political ideas of communist authorities in Montenegro. This is the ideal of socialism, revolution and the ideal NOB, the ideal of brotherhood and unity, the ideal work and ideal new social forces. Five political ideas, the Communist Party raises the level of learning or dogma that can not be reviewed and critically analyzed. These political ideas were supplemented by inventing traditions, symbols and rituals and the whole process was accompanied by a system of collective and organized indoctrination of the population. Sacralisation five political ideas of the communist authorities in Montenegro will be the basis for the creation of a new political religion, or ideology that will subsequently through the mechanisms of indoctrination lead to the creation of a New socialist man in Montenegro.
In the middle of the twentieth century in Montenegro occurred most complex social changes that have fundamentally changed the political, economic and social profile of the country. One of the key segments of this process is an anthropological revolution as the final goal should be to create the New-socialist man in Montenegro. Regardless of the fact to controle all aspects of social organization, among other repressive apparatus, the communist system does not want to rule by force. On the contrary, he tries to create an atmosphere in which the individual will voluntarily accept the ideological tenets of the new system and act in accordance with them. The Communist Party of sacralization own political ideas, inventing a traditions, rituals and symbols, and later through a process of indoctrination attempts to bring the ideology of the individual and include it in the ideological concept of the new government. This is often accompanied by promises of new, better and happier life that will come as a result of the introduction of socialist relations. This is the promise of a society of social
equality, that promotes women and young people, a society that promotes religious and ethnic tolerance, and every individual is guaranteed the right to work. Precisely in a new hope offered by communism, we can find the answer to why the political ideas of socialism were acceptable ordinary Montenegrin citizen and why he formally accepts the role of the New-socialist man. This citizen can not understand the theoretical basis of socialist ideology, it is not clear to him dialectical materialism, self-management class or theory but the a very good understand the hope he offers him a communist. It is understood that a policy offers the hope of a better life and he is ready for such a compromise. The offer of the Communist Party did not remain just a promise, concrete results were visible only a few years after the war. A renewed infrastructure, industrial development, urbanization and general improved quality of lifenobody could have dispute that. There is little there have been those in 1955 able to say they live worse than it was before Communists goverment. The impressive results realized and the emancipation of the population. Eliminated illiteracy rates were, free education became available to everyone and Montenegro established first national cultural institution. All these processes took place in a political system that had all characteristics of a totalitarian system. However, despite this fact, such a system in Montenegro has not been a single process of social and cultural emancipation. Furthermore, it is completely reversed civilizational development of Montenegro and for a short time compensate for centuries of lagging behind the Montenegrin society modern processes of social development.
Političke ideje; Ideologija; Crna Gora; Komunizam; Totalitarizam; Indoktrinacija; Novi čovjek
Political ideas; ideology; Montenegro; Communism; Totalitarism; Indoctrination; New man
329.1/.6(497.16)"1945/1955"(043.3)
Serbian
8407053
Tekst.
Društveno-politički sistem uspostavljen na prostoru Crne Gore, nakon drugog svjetskog rata, imao je sve karakteristike totalitarne vlasti. Osnova svake totalitarističke vlasti je ideologija, odnosno političke ideje koje se vremenom sakralizuju i uz indoktrinaciju stanovništva i druge mehanizme pretvaraju u političku religiju odnosno ideologiju. Početna teza o totalitarističkom društvu uspostavljenog u Crnoj Gori nakon 1945. godine otvorila je pitanje izučavanja političkih ideja i ideologija socijalističkih vlasti u Crnoj Gori u periodu 1945. – 1955. godine. Bilo je neophodno problematizovati i definisati osnovne političke ideje socijalističkih vlasti u Crnoj Gori, način na koje su one sakralizovane, modele izmišljanja tradicija, mitova i rituala kao i mehanizme indoktrinacije. Konačno, na osnovu ovih teza očekivao se odgovor na istraživačko pitanje: da li je i u Crnoj Gori u ovom periodu došlo do antropološke revolucije i stvaranja Novog, socijalističkog čovjeka? Rezultati polaznih istraživanja potvrdili su navedene teze i kao takve, postale osnova za definisanje naučnih hipoteza rada:
1. Centralizovana vlast Komunističke partije, kontrola svih segmenata političkog, društvenog, ekonomskog i kulturnog života daje osnova za tvrdnju da je u Crnoj Gori nakon drugog svjetskog rata uspostavljena država sa elementima totalitarističke vlasti.
2. Sopstvene političke ciljeve, Komunistička partija definiše kroz političke ideje koje sakralizuje i pretvara u učenje koje je zabranjeno dovoditi u pitanja. Političke ideje se objedinjavaju, dobijaju formu zaokruženog učenja odnosno ideologije i kao takve postaju sposobne da ujedine veliki broj ljudi i pokrenu ih na političko djelovanje.
3. Paralelno sa sakralizacijom političkih ideja odvija se i proces izmišljanja tradicija, rituala i mitova kojima se uz pomoć birokratije učvršćuje vlast Komunističke partije i stvaraju mehanizmi koji vežu pojedinca za ideologiju.
4. Komunistička partija preko institucija koje kontroliše, masovnih organizacija, obrazovanja, stvaralaštva i na mnoge druge načine, organizuje cijeli sitem aktivnosti preko kojih vrši indoktrinaciju ljudi i vezuje ih za sopstvenu ideologiju. Svaka od ovih institucija ili organa, ideološki rad među stanovništvom realizovala je pod kontrlom Komunističke partije i njenih političkih ideja.
5. U prvoj deceniji socijalističke vlasti u Crnoj Gori došlo je do antropološke revolucije i formiranja novog, socijalističkog čovjeka koji je prihvatao političke ideje i ideologiju Komunističke partije, oblike i forme ponašanja i moralno-etička pravila za koja se ta vlast zalagala.
Hijerarhijski ustrojen, dogmatizovan i kontrolisan sa vrha, društveno-politički sistem uspostavljen na prostoru Crne Gore 1945. godine imao je jasnu ambiciju da ostvari kontrolu nad svim segmentima društvenog života. Komunistička partija kao nosilac tih promjena, pokušava da kontroliše, usmjerava i ograničava sve aspekte javnog i privatnog života. Ukida se politički pluralizam, uvodi praksa centralističkog upravljanja, ograničava sloboda govora i štampe, uspostavlja potpuna kontrola nad institucijama, privredom, obrazovanjem, kulturom i medijima. Partija i njena politička elita sprovodi apsolutnu političku dominaciju i „u ime naroda“ preuzima ulogu tumača opšte volje. Politički monopol omogućava neograničenu društvenu moć ali i mehanizme koji ne dozvoljavaju preispitivanje i kritiku ovako definisanog političkog sistema. Na tradicijama oslobodilačkog rata i revolucije, Komunistička partija inauguriše političke ideje socijalizma koje u sebi apstrahuju viziju boljeg, pravednijeg, humanijeg društva socijalne pravde. Socijalističku ideologiju komunisti predstavljaju kao antipod svih društvenih koncepata i ideja na kojima je zasnivan politički život u prethodnim društvenim ciklusima. Umjesto siromaštva nude blagostanje, jednakost umjesto podjela, nova radna mjesta umjesto nezaposlenosti, ukidanje svih oblika diskriminacije, umjesto sukoba na vjerskoj i nacionalnoj osnovi nude politiku bratstva i jedinstva, crnogorsku državnost umjesto politike ugnjetavanja. Na ovim vrijednostima definiše se i pet osnovnih političkih ideja komunističke vlasti u Crnoj Gori. To su ideal socijalizma, ideal revolucije i NOB-a, ideal bratstva i jedinstva, ideal rada i ideal novih društvenih snaga. Pet političkih ideja, Komunistička partija sakralizuje i podiže na stepen učenja ili dogme koji nije moguće preispitivati i kritički analizirati. Sakralizovane političke ideje dopunjene su izmišljanjem tradicija, simbola i rituala a cijeli proces je pratio sistem kolektivne i organizovane indoktrinacije stanovništva. Sakralizacija pet političkih ideja komunističkih vlasti u Crnoj Gori biće osnov za stvaranje nove političke religije, odnosno ideologije koja će naknadno, kroz mehanizme indoktrinacije dovesti do stvaranja novog, socijalističkog čovjeka u Crnoj Gori.
Sredinom dvadesetog vijeka u Crnoj Gori su se dogodile najkopleksnije društvene promjene koje su iz temelja promjenile politički, ekonomski i socijalni profil zemlje. Jedan od ključnih segmenata tog procesa je antropološka revolucija koja kao konačan cilj treba da stvori Novog-socijalističkog čovjeka u Crnoj Gori. Bez obzira što kontroliše sve segmente društvenog organizovanja, između ostalog i represivni aparat, komunistički sistem ne želi da vlada silom. Naprotiv, pokušava da stvori atmosferu u kojoj će pojedinac dobrovoljno prihvatiti ideološke postavke novog sistema i ponašati se u skladu sa njima. Komunistička partija sakralizacijom sopstvenih političkih ideja, izmišljanjem tradicija, rituala i simbola i kasnije kroz proces indoktrinacije pokušava da približi ideologiju pojedincu i uključi ga u ideološki koncept novih vlasti. Taj proces prate obećanja o novom, boljem i sretnijem životu koji će doći kao posljedica uvođenja socijalističkih društvenih odnosa. To je obećanje o društvu socijalne jednakosti, koje promoviše žene i mlade, društva koje afirmiše vjersku i nacionalnu toleranciju i svakom pojedincu garantuje pravo na rad. Upravo u novoj nadi koju nudi komunizam možemo pronaći odgovor zašto su političke ideje socijalizma bile prihvatljive običnom crnogorskom građaninu i zašto on formalno pristaje na ulogu Novog-socijalističkog čovjeka. Taj građanin ne razumije teorijske osnove socijalističke ideologije, nije mu jasan dijalektički materijalizam, samoupravljanje ili klasne teorije ali jako dobro razumije nadu koju mu nudi komunizam. Razumije da jedna politika nudi nadu o boljem životu i on je spreman na takav kompromis. Ponuda Komunističke partije nije ostala samo obećanje, konkretni rezultati bili su uočljivi svega nekoliko godina nakon rata. Obnovljena infrastruktura, razvoj industrije, urbanizacija i opšte podizanje kvaliteta života niko nije mogao osporiti. Malo je bilo onih koji su 1955. godine mogli reći da žive lošije nego što je to bilo prije dolaska komunista na vlast. Impresivni rezultati ostvareni su i na emancipaciji stanovništva. Eliminisana je nepismenost, besplatno obrazovanje postalo je dostupno svima a Crna Gora dobila je prve nacionalne kulturne institucije. Svi ovi procesi odvijali su se u jednom političkom sistemu koji je imao sve karakteristike totalitarnog sistema. Međutim, i pored te činjenice, takav sistem u Crnoj Gori nije prekinuo ni jedan proces društvene i kulturne emancipacije. Šta više, potpuno je preokrenuo civilizacijski razvoj Crne Gore i za kratko vrijeme nadoknadio viševjekovno zaostajanje crnogorskog društva za modernim procesima društvenog razvoja.