“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
Academic metadata
Phd. theses
Društveno-humanističke nauke
doktor nauka - filološke nauke
Univerzitet Crne Gore
Filozofski fakultet
Studijski program Srpski jezik i južnoslovenske književnosti
Other Theses Metadata
Stefan Mitrov Ljubiša's Language
PDF/A (pages)
Ljubisa je bio vrsni poznavalac jezika i zivota ljudi Crnogorskog primorja svoga vremena, ali i sire. Bio je svestrano i smjelo angazovan na bujnoj politickoj sceni ondasnjeg doba, kako kao borac svojim knjizevnim djelom (za pedeset sest godina zivota i rada ostavio za sobom znacajno djelo), tako i kao politicar, odnosno zastupnik Boke u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijecu.
Njegov znacaj i uloga su utoliko veci jer je svoje jezicke vrijednosti i bogatstvo svoga izraza realizovao u procesu standardizacije naseg knjizevnog jezika. Bio je pristalica i pobornik Vukovih ideja za uvodenje cistog, narodnog jezika u knjizevnost. U jeziku Stefana Ljubise ukrstaju se razliciti jezicki slojevi, kao i u Vukovom jeziku i jeziku drugih pisaca njegovog vremena. U strukturi Ljubisinog djela preovladavaju osobine knjizevnog jezika, ali je isto tako njegov jezik donekle sacuvao govorne pojedinosti iz nepresusnih jezickih izvora pastrovskog podneblja i susjednih crnogorskih govora, s jedne strane, i primorskih crnogorskih govora i govora hrvatskog primorja, s druge strane. Narodne osobenosti u njegovim djelima koje dominiraju u leksici, specificnost dijalektizama na fonetskom i morfoloskom nivou, razudenost sintaksickih slojeva, leksicko-semanticka i tvorbeno-leksicka raznovrsnost i popunjenost, neznatne primjese stranih nanosa cine njegovo djelo zaista osobenim, zapravo izvornim u odnosu na vrijeme i zavicaj, a ujedno i danas zivim i bliskim nasem vremenu i citaocu.
Osnovni cilj ovoga rada je bio da se sa razlicitih jezickih nivoa i aspekata osvijetli jezik Stefana Mitrova Ljubise, da se ispita njegovo mjesto i uloga u stvaranju jezicke norme poslije Vuka Karadzica, kao i njegov udio u izgradnji crnogorskog knjizevnojezickog izraza. U tom cilju razmatranje se odvijalo u razlicitim pravcima. Uspostavljen je odnos prema jezickom nasledu, prema jeziku Vuka Karadzica i pisaca savremenika, prema knjizevnom jeziku kao i prema narodnim govorima, prvenstveno pastrovskom.
Rezultati do kojih smo u nasoj analizi dosli pokazuju nam da je Ljubisa imao dovoljno umijeca i hrabrosti da svojom kreativnom snagom izgradi sopstveni jezicki izraz i doprinese utemeljenju Vukovog modela knjizevnog jezika, sto mu je obezbijedilo znacajno mjesto u razvoju knjizevnog jezika, njegovoj standardizaciji, normiranju i stabilizaciji.
Ljubisa was well acquainted with the contemporary language and living conditions of the people from the Montenegrin coast, as well as from other areas, too. He was a versatile and bold partaker in the burning political scene of his time, both as a fighter using his literary works (he created a significant opus during the fifty-six years of his life) and as a politician, i.e. as a representative of the Boka Bay area in the Dalmatian Assembly and the Czarist Council. The significance and the role of Stefan Mitrov Ljubisa become even greater if we take into account the fact that he created his literary works, rich in linguistic values and peculiar expressions, within the process of standardization of our language. He supported Vuk Karadzic's ideas for the introduction of pure, popular vernacular into literature. Different linguistic layers are intertwined in the language of Stefan Ljubisa, just like in Vuk's language and in the works of many other contemporary writers. In the structure of Ljubisa's opus the characteristics of standard language prevail, but to a certain extent his language also preserved the linguistic peculiarities from the rich vernacular sources of the Pastrovici area and the neighbouring Montenegrin areas on one side, and on the other from the dialects spoken on the Montenegrin and Croatian coast. The vernacular elements of his works, which include his vocabulary, specific phonetic and morphologic features, various syntactic structures, slight foreign influences, semantic and word-formation varieties and richness, make his work truly particular, or in other words quite authentic for the time and the area where it was produced, but also quite alive today and widely accepted by the modern reader. The main aim of this dissertation has been to illumine the language of Stefan Mitrov Ljubisa from various linguistic levels and aspects, to ascertain his position and role in the creation of standard language after Vuk Karadzic, as well as his contribution to the formation of Montenegrin literary expression. According to the aforesaid aim, the research branched into several directions. A relationship has been established towards linguistic heritage, towards Vuk Karadzic's language and other contemporary writers, towards standard language as well as towards local vernaculars, particularly the one from Pastrovici.
The results reached in the research show that Ljubisa had sufficient skill and boldness to create his own linguistic expression and make a contribution to the establishment of Vuk's model of standard language, which secured Ljubisa a significant position in the development, stabilization and categorization of the standard language.
Stefan Mitrov Ljubiša, crnogorski književnojezički izraz, crnogorski govori, grafija, pravopis, fonetika, fonologija, morfologija, tvorba riječi, sintaksa.
Stefan Mitrov Ljubiša, Montenegrin standard linguistic expression, Montenegrin dialects, spelling, phonetics, phonology, morphology, word formation, vocabulary, syntax.
Serbian
Ljubisa je bio vrsni poznavalac jezika i zivota ljudi Crnogorskog primorja svoga vremena, ali i sire. Bio je svestrano i smjelo angazovan na bujnoj politickoj sceni ondasnjeg doba, kako kao borac svojim knjizevnim djelom (za pedeset sest godina zivota i rada ostavio za sobom znacajno djelo), tako i kao politicar, odnosno zastupnik Boke u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijecu.
Njegov znacaj i uloga su utoliko veci jer je svoje jezicke vrijednosti i bogatstvo svoga izraza realizovao u procesu standardizacije naseg knjizevnog jezika. Bio je pristalica i pobornik Vukovih ideja za uvodenje cistog, narodnog jezika u knjizevnost. U jeziku Stefana Ljubise ukrstaju se razliciti jezicki slojevi, kao i u Vukovom jeziku i jeziku drugih pisaca njegovog vremena. U strukturi Ljubisinog djela preovladavaju osobine knjizevnog jezika, ali je isto tako njegov jezik donekle sacuvao govorne pojedinosti iz nepresusnih jezickih izvora pastrovskog podneblja i susjednih crnogorskih govora, s jedne strane, i primorskih crnogorskih govora i govora hrvatskog primorja, s druge strane. Narodne osobenosti u njegovim djelima koje dominiraju u leksici, specificnost dijalektizama na fonetskom i morfoloskom nivou, razudenost sintaksickih slojeva, leksicko-semanticka i tvorbeno-leksicka raznovrsnost i popunjenost, neznatne primjese stranih nanosa cine njegovo djelo zaista osobenim, zapravo izvornim u odnosu na vrijeme i zavicaj, a ujedno i danas zivim i bliskim nasem vremenu i citaocu.
Osnovni cilj ovoga rada je bio da se sa razlicitih jezickih nivoa i aspekata osvijetli jezik Stefana Mitrova Ljubise, da se ispita njegovo mjesto i uloga u stvaranju jezicke norme poslije Vuka Karadzica, kao i njegov udio u izgradnji crnogorskog knjizevnojezickog izraza. U tom cilju razmatranje se odvijalo u razlicitim pravcima. Uspostavljen je odnos prema jezickom nasledu, prema jeziku Vuka Karadzica i pisaca savremenika, prema knjizevnom jeziku kao i prema narodnim govorima, prvenstveno pastrovskom.
Rezultati do kojih smo u nasoj analizi dosli pokazuju nam da je Ljubisa imao dovoljno umijeca i hrabrosti da svojom kreativnom snagom izgradi sopstveni jezicki izraz i doprinese utemeljenju Vukovog modela knjizevnog jezika, sto mu je obezbijedilo znacajno mjesto u razvoju knjizevnog jezika, njegovoj standardizaciji, normiranju i stabilizaciji.