“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
U doktorskoj disertaciji „Kultura odijevanja kao oblik komunikacije" se kroz interdisciplinarni pristup, u prvom redu - antropološki, potom i sociološki i kulturološki (uključujući ovdje i etnološku sintezu) analiziraju fenomeni vezani za kulturu odijevanja i kulturu tijela (imajući u vidu da je fizičke ljepota i kao fenomen i kao pojam konstantno problematizovan kroz istoriju ljudske misli), kako u prošlosti tako još više u savremenom, postmodernom društvu.
lako je u doktorskoj disertaciji, samo naizgled, riječ o kulturi ili „komuniciranju" materijalnih proizvoda, akcenat je u potpunosti na njihovom socijalnom i psihološkom značenju, odnosno kontekstu koji se formira u socijalnom, medijskom ili nekom drugom simboličkom prostoru. Zato su odabrane različite istraživačke metode i teorijske analize: istorijsko-komparativna, strukturalističko-lingvistička, kao i postmodernizam, naročito u drugom dijelu teze gdje se osvjetljava sociokulturni i ekonomski fenomen mode. A proučavanje mode je proisteklo iz njene sadržajnosti, interakcije sa kulturom, formiranjem obrasca ličnosti, umjetnošću, ali i diktata savremenog konzumerističkog društva. Inače, moda je naosjetljiviji pokazatelj "ukusa epohe," kako smatra Dorfles, jedan od najpoznatijih teoretičara mode iz čega proizilazi da je ona, zapravo, poželjan obrazac ili ideologija ponašanja u nekim oblastima društvenog života kojeg se ljudi pridržavaju određeno vrijeme tj. mehanizam koji organizuje društvo u stilu života i ponašanja, naročito u kulturi odijevanja, te samim tim i oblik društvene komunikacije na više nivoa. Prvi je na relaciji pojedinca sa grupom ili sredinom, zatim komunikacija jedne društvene klase sa drugom, jedne kulture ili potkulture sa drugom, jednog pola sa drugim i, konačno, moda je u istorijskoj ravni, komunikacija jednog vremena sa drugim. Osnovni mehanizmi mode su: novost, prolaznost, masovnost i izrazita okrenutost ka sadašnjosti. U tezi se, takođe, kulturološki problematizuju estetski standardi i ideali budući da su se kriterijumi za procjenu "lijepog" permanentno mijenjali kroz (pra)istoriju, varirali zavisno od epohe, kulturnog ambijenta, kao i ličnih preferencija. Estetske standarde XX i XXI vijeka određuju masovni mediji i industrija pa je ovaj problem osvijetljen kroz studije kulture, odnosno istraživačko polje - medijski sadržaji i popularna simbolika u kojima se prepoznaje nastojanje modernog društva da „samopoštovanje" traži ponajviše kroz mladost i aktuelnu vrstu ljepote.
Dakle, složenim značenjima odjeća kao „tekst" (o)daje mnoštvo dimenzija u ljudskom komuniciranju, ali i demaskira stvarnu strukturu pojedinca i zajednice, odnosno njihov način života, prirodne i privredne potencijale, kulturni ambijent, vodeće vrijednosne standarde. Stoga, proučavanje specifičnih pojava, normi i standarda, sjedne strane, i univerzalnih principa i simbolike odijevanja, s druge, podrazumijeva široko polje istraživanja u čijem su
ln the doctoral dissertation „The Culture of Dressing as a form of communication" through interdisciplinary approach, in the first place - anthropological, then sociological and cultural (including here and ethnological synthesis), analyzes the phenomena related to the culture of dressing and body culture (bearing in mind that physical beauty and as phenomenon and as a concept is constantly problematized through the history of human thought), as in the past so even more in contemporary, postmodern society.
Although in doctoral dissertation, only seemingly, a word about culture or "communication" of material products, the emphasis is entirely on their social and psychological significance, that is, the context that is formed in the social, media or some other symbolic space. Therefore, different research methods and theoretical analyzes have been selected: historical-comparative, structuralist-linguistic, as well as postmodernism, especially in the second part of the thesis where the socio-cultural and economic phenomenon of fashion is illuminated. And the study of fashion originated from its content, interaction with culture, the formation of a personality pattern, but also the dictates of contemporary consumerism society. Othervvise, fashion is a more sensitive indicator of the "taste of the epoch," according to Dorfles, one of the most famous fashion theorists, which proves that she is, in fact, a desirable pattern or ideology of behavior in some areas of social life that people adhere to for a certain amount of time ie a mechanism that organizes a society in the style of life and behavior, especially in the dressing culture, and therefore a form of social communication on multiple levels.The first is on an individual's relationship with the group or the middle, then the communication of one social class with another, one culture or subculture with the other, one sex with another, and finally, the fashion is at the historical level, the communication of one time with the other. The basic mechanisms of fashion are: novelty, passion, massiveness and a marked focus on the present. In the same way, culturally problematic aesthetic standards and ideals, since the criteria for the evaluation of "beautiful" were permanently changed through (pra) history, varied depending on the epoch, the cultural environment, as well as personal preferences. Aesthetic standards of the XX and XXI centuries are determined by the mass media and industry, and this problem is highlighted through cultural studies, that is, the research field - media content and popular symbolism in which the modern society's efforts to recognize "self-esteem" are sought primarily through youth and the current type of beauty.
Thus, the complex meanings of clothing as "text" give a multitude of dimensions in human communication, but also reveals the real structure of the individual and the community, ie their way of life, natural and economic potential, cultural environment, the leading value standards. Therefore, the study of specific phenomena, norms and standards, on the one hand, and universal principles and symbolism of dressing, on the other, involves a wide field of research in which the scope is constantly analyzed in the process, that is, they change and supplement their own meaning, as they represent individually and in general, thus complicating their interpretation.
kultura odijevanja, moda kao sociokulturni fenomen, konzumerističko društvo, estetski standardi i ideali
dress culture, fashion as a sociocultural phenomenon, consumerism society, aesthetic standards and ideals
391:316(043.3)
Serbian
8826381
Tekst.
U doktorskoj disertaciji „Kultura odijevanja kao oblik komunikacije" se kroz interdisciplinarni pristup, u prvom redu - antropološki, potom i sociološki i kulturološki (uključujući ovdje i etnološku sintezu) analiziraju fenomeni vezani za kulturu odijevanja i kulturu tijela (imajući u vidu da je fizičke ljepota i kao fenomen i kao pojam konstantno problematizovan kroz istoriju ljudske misli), kako u prošlosti tako još više u savremenom, postmodernom društvu.
lako je u doktorskoj disertaciji, samo naizgled, riječ o kulturi ili „komuniciranju" materijalnih proizvoda, akcenat je u potpunosti na njihovom socijalnom i psihološkom značenju, odnosno kontekstu koji se formira u socijalnom, medijskom ili nekom drugom simboličkom prostoru. Zato su odabrane različite istraživačke metode i teorijske analize: istorijsko-komparativna, strukturalističko-lingvistička, kao i postmodernizam, naročito u drugom dijelu teze gdje se osvjetljava sociokulturni i ekonomski fenomen mode. A proučavanje mode je proisteklo iz njene sadržajnosti, interakcije sa kulturom, formiranjem obrasca ličnosti, umjetnošću, ali i diktata savremenog konzumerističkog društva. Inače, moda je naosjetljiviji pokazatelj "ukusa epohe," kako smatra Dorfles, jedan od najpoznatijih teoretičara mode iz čega proizilazi da je ona, zapravo, poželjan obrazac ili ideologija ponašanja u nekim oblastima društvenog života kojeg se ljudi pridržavaju određeno vrijeme tj. mehanizam koji organizuje društvo u stilu života i ponašanja, naročito u kulturi odijevanja, te samim tim i oblik društvene komunikacije na više nivoa. Prvi je na relaciji pojedinca sa grupom ili sredinom, zatim komunikacija jedne društvene klase sa drugom, jedne kulture ili potkulture sa drugom, jednog pola sa drugim i, konačno, moda je u istorijskoj ravni, komunikacija jednog vremena sa drugim. Osnovni mehanizmi mode su: novost, prolaznost, masovnost i izrazita okrenutost ka sadašnjosti. U tezi se, takođe, kulturološki problematizuju estetski standardi i ideali budući da su se kriterijumi za procjenu "lijepog" permanentno mijenjali kroz (pra)istoriju, varirali zavisno od epohe, kulturnog ambijenta, kao i ličnih preferencija. Estetske standarde XX i XXI vijeka određuju masovni mediji i industrija pa je ovaj problem osvijetljen kroz studije kulture, odnosno istraživačko polje - medijski sadržaji i popularna simbolika u kojima se prepoznaje nastojanje modernog društva da „samopoštovanje" traži ponajviše kroz mladost i aktuelnu vrstu ljepote.
Dakle, složenim značenjima odjeća kao „tekst" (o)daje mnoštvo dimenzija u ljudskom komuniciranju, ali i demaskira stvarnu strukturu pojedinca i zajednice, odnosno njihov način života, prirodne i privredne potencijale, kulturni ambijent, vodeće vrijednosne standarde. Stoga, proučavanje specifičnih pojava, normi i standarda, sjedne strane, i univerzalnih principa i simbolike odijevanja, s druge, podrazumijeva široko polje istraživanja u čijem su