“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Velimirović, Ana, 1982-
Karakterizacija crnogorskih autohtonih populacija tetraploidne pšenice (Triticum durum Desf. i Triticum turgidum L.) molekularnim i morfološkim markerima
Autorstvo-Nekomercijalno 3.0 Srbija (CC BY-NC 3.0)
Academic metadata
Doktorska disertacija
Tehnicko-tehnološke nauke
doktor nauka - biotehničke nauke
Univerzitet Crne Gore
Biotehnički fakultet
Studijski program Biljna proizvodnja
Other Theses Metadata
Characterization of Montenegrin indigenous populations of tetraploid wheat (Triticum durum Desf. and Triticum turgidum L.) using molecular and morphological markers
[A. Velimirović]
PDF/A (168 listova)
Jovović, Zoran (mentor)
Pržulj, Novo (član komisije)
Mirecki, Nataša, 1966- (član komisije)
Populacije tetraploidne pšenice su vjekovima bile najznačajnije vrste pšenice gajene u Crnoj Gori. Počecima Zelene revolucije, nakon Drugog svjetskog rata i ubrzanog gubitka agrobiodiverziteta, započele su intenzivne akrtivnosti na sakupljanju lokalnih populacija pšenice u Crnoj Gori u cilju njihovog očuvanja. U periodu od 1955. do 1964. godine sakupljeno je 125 autohtonih populacija tetraploidnih pšenica na području Crne Gore i Bosne i Hercegovine, inicijalno podijeljenih u sedam grupa. Nepostojanje jasnog programa konzervacije rezultiralo je gubitkom dijela kolekcije, pa je u vegetacionoj sezoni 2018—2019 u Danilovgradu izvršena regeneracija preostalih 89 autohtonih populacija deponovanih u Crnogorskoj banci biljnih gena u cilju proučavanja diverziteta i upotrebne vrijednosti.
Morfološka karakterizacija crnogorskih populacija tetraploidne pšeneice, obavljena u vegetacionoj sezoni 2020, u Banjoj Luci, metodom klas na red, rezultirala je izdvajanjem 389 genotipova. Za praćenje 19 morfoloških karakteristika korišćeni su UPOV deskriptori za durum pšenicu, a kao mjera fenotipskog diverziteta, primijenjen je normalizovan Šenonov indeks diverziteta (H’), koji je varirao od monomorfnog za biljku prema toplotnom stadijumu (svi uzorci pripadaju jarim formama), prisustvo osja ili zubaca (svi uzorci imaju dobro razvijeno osje) i obraslost unutrašnjeg dijela donje pljeve dlačicama koja je za sve genotipove bila slaba. Visok polimorfizam izmjeren je za osobine širina ramena donje pljeve (H’=0,89), varijetet (H' 0,87) i povijenost lista zastavičara (H'=0,85) koje evidentno nijesu bile pod selekcionim pritiskom.
Klaster analizom svi genotipovi su grupisani u tri klase. Genotipovi iz grupe VII, koji potiču iz oblasti između Dubrovnika i Herceg Novog i sjeverno do Trebinja, grupisali su se u klasu tri, dok su se genotipovi ostalih populacija rasporedili u sve tri klase, te se prema morfološkim osobinama ne može tvrditi da pripadaju različitim populacijama, pa je njihovo svrstavanje u grupe najvjerovatnije povezano sa vremenom njihovog kolekcionisanja. MCA je rezultirala 41 ortogonalnom dimenzijom, a prve dvije glavne dimenzije (Dim 1 i Dim 2) objašnjavaju svega 6%, odnosno 5,1% ukupne varijabilnosti, što ukazuje na veliku morfološku sličnost genotipova.
Molekularna karakterizacija 89 crnogorskih genotipova izvršena je preko 25K SNP čipa. Zbog pretpostavke da crnogorske populacije tetraploidne pšenice vode porijeko iz Italije u analizu su uključene i četiri italijanske populacije tvrde pšenice: Russello, Capelli, Taganrog i Svevo. Nakon filtracije, broj informativnih, polimorfnih SNP markera iznosio je 6.915, dok je nakon imputacije taj broj iznosio 6.933. Izuzev rogosije sa bijelim klasom i mrkim osjem iz Brajića (METD—18/04) koja je idenitčna sa Taganrogom, PCA i filogenetsko stablo razdvojili su italijanske i crnogorske genotipove. Eliminacijom duplikata genetičke identičnosti iznad 95%, preostalih 60 genotipova, koji čine sržnu kolekciju, grupisani su u dva klastera sa različitih geografskih i klimatskih lokaliteta. Jedan klaster, koji čini 35 genotipova, obuhvata područje crnogorskog Primorja i Hercegovine, dok drugi klaster, sa 25 genotipova, vezan je za oblast oko rijeke Bojane i Skadarskog jezera. Rezultati dobijeni molekularnom analizom nijesu u korelaciji sa analizama baziranim na morfološkim markerima, čime je potvrđeno da su SNP markeri vrlo efikasni u detekciji strukture populacije.
Preliminarnom botaničkom klasifikacijom na osnovu kombinacije osobina klasa koje u dovoljnoj mjeri odražavaju diverzitet vrsta pšenice, utvrđeno je da četiri populacije crnogorske tetraploidne pšenice pripadaju vrsti Triticum turgidum ssp. durum, dok preostale populacije pripadaju vrsti Triticum turgidum ssp. turgidum.
Ispitivanjem javnog mnjenja, potvrđena je negativna percepcija o GMO, pesticidima i intenzivnoj proizvodnji, pa se 90,2% potrošača izjasnilo da bi radije organizovali samostalnu proizvodnju jer bi tako bili sigurni da je ista bezbjedna. Rezultati anketiranja su pokazali da bi čak 94,5% ispitanika radije kupilo hljeb proizveden od lokalne sorte pšenice nego od savremene, uvezene sorte, dok bi 88,8% ispitanika izdvojilo veći iznos novca za brašno, hljeb i ostale proizvode proizvedene od lokalnih sorti. U slučaju da se bave poljoprivrednom poizvodnjom, ispitanici su vrlo pozitivno ocijenjenili proizvodnju baziranu na tradicionalnim sortama poljoprivrednih kultura, kako bi proizvodili autentične, lokalne proizvode (78,5%). Ovakvi stavovi ohrabruju kada je riječ i o potencijalnoj reintrodukciji autohtonih sorti.
Populations of tetraploid wheat have been the most important wheat species grown in Montenegro for a long period of time. Beginnings of the Green Revolution after the Second World War accelerated agrobiodiversity loss, and intensive activities on collecting local wheat populations in Montenegro began with the aim of conservation. In the period from 1955 to 1964, 125 tetraploid wheat accessions were collected in Montenegro and Bosnia and Herzegovina initially divided into seven groups. Failing to develop a conservation program resulted in partial loss of the collection, and the remaining 89 tetraploid wheat populations deposited in the Montenegrin Plant Gene Bank were regenerated during vegetation season 2018—2019 in Danilovgrad with the aim to study the diversity and valorize this collection.
Morphological characterization of Montenegrin populations of tetraploid wheat, performed during vegetation season 2020 in Banja Luka in the ear by row system, resulted in 389 genotypes characterized. UPOV descriptors for durum wheat were used to analyze 19 morphological trait. As a measure of phenological diversity, the Normalized Shannon Diversity Index (H’) was applied. H 'varied from monomorphic for the seasonal type (all accessions belong to spring forms), the presence of awns or scurs (all accessions had well—developed awns), and the area of hairiness on the internal surface of the lower glume that was weak for all genotypes. High polymorphism was measured for shoulder width of the lower glume (H'=0.89), variety (H' 0.87), and frequency of plants with recurved flag leaves (H'=0.85) which, obviously were not under selection pressure.
Cluster analysis grouped all genotypes into three classes. Genotypes from group VII, which originate from the area between Dubrovnik and Herceg Novi and Trebinje in the north, were grouped into class three, while other genotypes were distributed in all three classes, and according to the morphological characteristics, it cannot be confirmed that they belong to different forms classified into groups, but it is most likely related to the timing of their collection. MCA resulted in 41 orthogonal dimensions. The first two main dimensions (Dim 1 and Dim 2) explain only 6% and 5.1% of the total variability, respectively, indicating great morphological similarity between genotypes.
Molecular characterization of 89 Montenegrin genotypes was performed using 25K SNP array. Presuming that Montenegrin populations originate from Italy, four Italian populations of durum wheat were included in the analysis: Russello, Capelli, Taganrog, and Svevo. After filtration, the number of informative, polymorphic SNP markers was 6,915, while after imputation that number was 6,933. With the exception of Rogosija with a white ear and brown axis from Brajići (METD—18/04) identical to Taganrog, the PCA and the phylogenetic tree separated Italian and Montenegrin genotypes. By eliminating genetic duplicates of genetic identity above 95%, the remaining 60 genotypes forming a core collection, separated into two clusters from different geographical and climatic localities. One cluster, consisting of 35 genotypes, covers the area of the Montenegrin Cost and Herzegovina, while the other cluster consists of 25 genotypes distributed in the vicinity of the Bojana river and Skadar Lake. The results obtained by molecular analysis are not correlated with analyzes based on morphological markers, which confirms that SNP markers are very effective in detecting population structure.
Preliminary botanical classification, based on combination of ear traits that sufficiently reflect the diversity of wheat species, determined that four populations of Montenegrin tetraploid wheat belong to the species Triticum turgidum ssp. durum, while the rest of populations belong to the species Triticum turgidum ssp. turgidum.
Public opinion polls confirmed the negative perception on GMOs, pesticides, and intensive production, as 90.2% of consumers would prefer to have their own production, for which they are confident to be safe. It is promising that as many as 94.5% of respondents would rather buy bread produced from a local wheat variety than from modern, imported variety, while 88.8% of respondents would pay a higher price for flour, bread, and other products produced from local varieties. In the case they are engaged in agricultural production, respondents rated production using traditional plant varieties very positively, in order to produce authentic, local products (78.5%). Such attitudes encourage when it comes to the potential reintroduction of indigenous varieties.
Populacije tetraploidne pšenice su vjekovima bile najznačajnije vrste pšenice gajene u Crnoj Gori. Počecima Zelene revolucije, nakon Drugog svjetskog rata i ubrzanog gubitka agrobiodiverziteta, započele su intenzivne akrtivnosti na sakupljanju lokalnih populacija pšenice u Crnoj Gori u cilju njihovog očuvanja. U periodu od 1955. do 1964. godine sakupljeno je 125 autohtonih populacija tetraploidnih pšenica na području Crne Gore i Bosne i Hercegovine, inicijalno podijeljenih u sedam grupa. Nepostojanje jasnog programa konzervacije rezultiralo je gubitkom dijela kolekcije, pa je u vegetacionoj sezoni 2018—2019 u Danilovgradu izvršena regeneracija preostalih 89 autohtonih populacija deponovanih u Crnogorskoj banci biljnih gena u cilju proučavanja diverziteta i upotrebne vrijednosti.
Morfološka karakterizacija crnogorskih populacija tetraploidne pšeneice, obavljena u vegetacionoj sezoni 2020, u Banjoj Luci, metodom klas na red, rezultirala je izdvajanjem 389 genotipova. Za praćenje 19 morfoloških karakteristika korišćeni su UPOV deskriptori za durum pšenicu, a kao mjera fenotipskog diverziteta, primijenjen je normalizovan Šenonov indeks diverziteta (H’), koji je varirao od monomorfnog za biljku prema toplotnom stadijumu (svi uzorci pripadaju jarim formama), prisustvo osja ili zubaca (svi uzorci imaju dobro razvijeno osje) i obraslost unutrašnjeg dijela donje pljeve dlačicama koja je za sve genotipove bila slaba. Visok polimorfizam izmjeren je za osobine širina ramena donje pljeve (H’=0,89), varijetet (H' 0,87) i povijenost lista zastavičara (H'=0,85) koje evidentno nijesu bile pod selekcionim pritiskom.
Klaster analizom svi genotipovi su grupisani u tri klase. Genotipovi iz grupe VII, koji potiču iz oblasti između Dubrovnika i Herceg Novog i sjeverno do Trebinja, grupisali su se u klasu tri, dok su se genotipovi ostalih populacija rasporedili u sve tri klase, te se prema morfološkim osobinama ne može tvrditi da pripadaju različitim populacijama, pa je njihovo svrstavanje u grupe najvjerovatnije povezano sa vremenom njihovog kolekcionisanja. MCA je rezultirala 41 ortogonalnom dimenzijom, a prve dvije glavne dimenzije (Dim 1 i Dim 2) objašnjavaju svega 6%, odnosno 5,1% ukupne varijabilnosti, što ukazuje na veliku morfološku sličnost genotipova.
Molekularna karakterizacija 89 crnogorskih genotipova izvršena je preko 25K SNP čipa. Zbog pretpostavke da crnogorske populacije tetraploidne pšenice vode porijeko iz Italije u analizu su uključene i četiri italijanske populacije tvrde pšenice: Russello, Capelli, Taganrog i Svevo. Nakon filtracije, broj informativnih, polimorfnih SNP markera iznosio je 6.915, dok je nakon imputacije taj broj iznosio 6.933. Izuzev rogosije sa bijelim klasom i mrkim osjem iz Brajića (METD—18/04) koja je idenitčna sa Taganrogom, PCA i filogenetsko stablo razdvojili su italijanske i crnogorske genotipove. Eliminacijom duplikata genetičke identičnosti iznad 95%, preostalih 60 genotipova, koji čine sržnu kolekciju, grupisani su u dva klastera sa različitih geografskih i klimatskih lokaliteta. Jedan klaster, koji čini 35 genotipova, obuhvata područje crnogorskog Primorja i Hercegovine, dok drugi klaster, sa 25 genotipova, vezan je za oblast oko rijeke Bojane i Skadarskog jezera. Rezultati dobijeni molekularnom analizom nijesu u korelaciji sa analizama baziranim na morfološkim markerima, čime je potvrđeno da su SNP markeri vrlo efikasni u detekciji strukture populacije.
Preliminarnom botaničkom klasifikacijom na osnovu kombinacije osobina klasa koje u dovoljnoj mjeri odražavaju diverzitet vrsta pšenice, utvrđeno je da četiri populacije crnogorske tetraploidne pšenice pripadaju vrsti Triticum turgidum ssp. durum, dok preostale populacije pripadaju vrsti Triticum turgidum ssp. turgidum.
Ispitivanjem javnog mnjenja, potvrđena je negativna percepcija o GMO, pesticidima i intenzivnoj proizvodnji, pa se 90,2% potrošača izjasnilo da bi radije organizovali samostalnu proizvodnju jer bi tako bili sigurni da je ista bezbjedna. Rezultati anketiranja su pokazali da bi čak 94,5% ispitanika radije kupilo hljeb proizveden od lokalne sorte pšenice nego od savremene, uvezene sorte, dok bi 88,8% ispitanika izdvojilo veći iznos novca za brašno, hljeb i ostale proizvode proizvedene od lokalnih sorti. U slučaju da se bave poljoprivrednom poizvodnjom, ispitanici su vrlo pozitivno ocijenjenili proizvodnju baziranu na tradicionalnim sortama poljoprivrednih kultura, kako bi proizvodili autentične, lokalne proizvode (78,5%). Ovakvi stavovi ohrabruju kada je riječ i o potencijalnoj reintrodukciji autohtonih sorti.